Danas ćemo pisati o jednoj nevjerojatnoj situaciji koja se dogodila u bolnici. Zamislite da ste u hitnoj pomoći, brinete za svog partnera, a onda se dogodi nešto što će vam zauvijek promijeniti percepciju sigurnosti, čak i na najobičnijem mjestu.
Prošli tjedan, jedna žena, u očaju zbog nezamislivih okolnosti, našla se u situaciji koja nije bila samo šokantna, već i opasna. U Regionalnu bolnicu Santa Ana stigla je kako bi pomogla svom mužu Marku, koji je slomio gležanj na gradilištu. Iako su svi okolni zvukovi bolnice bili poznati — miris dezinfekcijskog sredstva i zvuk aparata — ništa nije moglo pripremiti ovu ženu za ono što ju je čekalo.
Nakon što je Marku postavljena privremena udlaga i odveden na ortopedski odjel, žena je ostala čekati. Činilo se da ništa ne može poći po zlu. Mark je bio pod jakim lijekovima i spavao, a ona je umorna, držeći mu ruku, listala telefon. U tom mirnom trenutku, ništa nije moglo naznčiti ono što slijedi. U 2:10 ujutro u sobu je ušla žena, glavna sestra Dana Whitmore. Bez smiješka, bez riječi, samo je pružila papirić s misterioznim upozorenjem: „Ne vraćaj se. Provjeri kameru.”
Iako je poruka bila kratka i jasna, žena nije imala pojma što bi to moglo značiti. Samo je sjedila i gledala papirić, srce joj je bilo u grlu. Svi su okolni zvukovi bili isti, ali osjećaj straha u njenim prsima bio je nevjerojatno snažan. Nakon nekoliko trenutaka oklijevanja, odlučila je poslušati instinkt i provjeriti što je glavna sestra mislila. I izašla je iz sobe.
- Na kraju hodnika, blizu sestrinske postaje, ponovno je ugledala Danu. Ta je žena držala pogled usmjeren prema monitoru. Zagonetno je podigla bradu prema ekranima, kao da joj je nešto željela pokazati. Na ekranu, zaista, bila je slika nje same, ali nešto nije bilo u redu. Na snimci, koja je prikazivala sobu u kojoj je Mark spavao, iza nje je stajao muškarac. Nosio je bolničku odjeću, ali njegova mirna prisutnost uopće nije imala smisla. Gledao ju je.
Žena je ostala paralizirana od straha. Muškarac, skriven u sjeni, gledao je nju, ali nije pokazivao nikakve namjere da se pomakne. Kako se osjećala? Kao da nešto nije u redu s cijelom situacijom, ali nije znala što. U trenutku, Dana joj je tiho šapnula da je vidjela osobu na snimci, da je to isto ponovo prijavljeno u nekoliko prethodnih dana, ali nikako nisu mogli doći do odgovora. Naizgled je bio netko tko je ušao u odjelu u predvečerje, ali nijedna od osoba koja je do sada bila svjedok tih “neobičnih događanja” nije mogla shvatiti tko je to bio.
Dana je objasnila da muškarac nije samo gledao; on je ciljao osobe koje su ostajale u bolnici noću, učio je njihove rutine, njihove pauze za kavu, trenutke kada bi netko otišao ili bio nedostupan. Pokušavali su ga spriječiti, ali on se stalno vraćao, smireno i gotovo nesvjesno.
Kad je žena čula da je ponovo prijavljen isti slučaj, osjetila je bijes. Zašto je ona bila nesvjesna cijele situacije do sada? Zašto nije bilo nikakvih upozorenja? Dana je ipak ostala hladna i smirena, obavještavajući ženu da je bitno da se oni sada brinu za njezinu sigurnost. Morala je snimiti svaki njegov korak.
- Iako nije bilo jasno što je točno planirao, činjenica da je bio u sobi i izgledao mirno, te da je nešto skrivao ispod ogrtača, bio je alarmantni znak. On nije bio samo još jedan pacijent. Bio je netko tko je znao kad i gdje je bila prilika za pristupiti.
No, unatoč strahu, žena nije odustala. Kad se muškarac ponovo pojavio, ovaj put s jasnim namjerama, žena je viknula. „NE DIRAJTE GA!” Time je probudila cijeli hodnik, a tim zaštitara i sestara brzo je stigao na scenu. Muškarac je uhvaćen, a kapa mu je pala.
Nakon ovog dramatičnog trenutka, uprava bolnice pokušala je zaustaviti dijeljenje snimke. No, Dana je bila odlučna. Zajedno su se pobrinule da sljedeća snimka jasno pokazuje lice počinitelja, iako nitko nije mogao predvidjeti što bi se dogodilo da žena nije bila obaviještena o tome na vrijeme.
Na kraju, ova priča ostavlja važnu lekciju: ponekad je instinkt sve što imamo, i nije uvijek najbolje vjerovati „normalnoj” vanjštini. Za sigurno okruženje, moramo biti budni, postavljati pitanja i nikad ne zanemariti znakove koji nas upozoravaju na opasnost
