Do svoje 31. godine, Elvira je prošla kroz iskustva koja su duboko testirala njenu izdržljivost i sposobnost da se nosi s najvećim životnim izazovima. Nakon tih iskustava, dobila je jedinstveni uvid: ne postoji stvar na svetu koja je preteška da se izdrži, niti trenutak iz kojeg ne možeš krenuti dalje, koliko god teško bilo. Njena životna priča podsjeća na filmski scenario, gde se prepliću zabranjena ljubav, teške tragedije, ali i epilog koji ostavlja bez daha, pun nade, utjehe i snage za nove početke.
Sa samo 18 godina napustila je svoj rodni grad, Berane, i preselila se u Majdanpek prateći svoju najveću ljubav, Slobodana. Iako su njihovi počeci bili puni nesigurnosti zbog verskih razlika, ove poteškoće nisu ih sprečile da izgrade život zajedno. Kaže da je na početku bilo zategnutih odnosa sa obe strane porodice, jer su Elvira i Slobodan dolazili iz različitih veroispovesti, ali uprkos svemu, njihova ljubav nije prestajala da raste.
Postali su roditelji dvojice divnih sinova, ali dok je Elvira nosila treće dete, Slobodan je iznenada preminuo. Ovo je bio trenutak koji joj je obeležio život, trenutak u kojem je ona sama morala da preuzme ulogu i majke i oca, a sve to u želji da sačuva uspomenu na njihov zajednički život. Gubitak je bio ogroman, ali Elvira je dokazala snagu, hrabrost i ljubav prema svom partneru i deci, koji su postali njena snaga.
Njihova priča započela je kao prava bajka, ljubav na prvi pogled koja se dogodila 1994. godine. Elvira je imala samo 18 godina kada se prijavila na takmičenje za Mis plaže u rodnom Berane. Pobeda na tom takmičenju promenila je njen život, jer je upravo tada, u Baru, na plaži, upoznala Slobodana. Njegov pogled, zelene oči koje su svetlele poput smaragda, odmah su je osvojile. Od tog trenutka, Elvira je bila sigurna da je to bio njen sudbinski susret, da je on “onaj pravi”.
- Ubrzo su se sreli ponovo, i dok je ulazila u vodu, začula je korake iza sebe i okrenula se. Stajao je tu, sa istim zelenim očima, i upitao je za ime. Oduševljena njegovom iskrenošću i upornošću, Elvira je saznala da se zove Slobodan i da dolazi iz Majdanpeka. Počeli su da komuniciraju, a on je insistirao na tome da ostanu u kontaktu. Njegova upornost ju je očarala i već tada je Elvira znala da je to ljubav koja će trajati.
Međutim, njihova priča nije bila bez prepreka. Elvira je dolazila iz tradicionalne muslimanske porodice, što je dodatno otežavalo njihov odnos u početku. Jednog dana, Slobodan je pokušao da je pozove na telefon, ali je njen otac, Šefko, bio protiv i nije joj dozvolio da preuzme poziv. Ipak, Slobodan nije odustao. Nastavio je da zove, i nakon nekoliko dana uspjeli su da razgovaraju. To je bio trenutak kada su oboje shvatili da žele da budu zajedno, bez obzira na prepreke.
Tri godine nakon što su započeli zajednički život, Elvira i Slobodan su postali roditelji sina Denisa, kojeg su smatrali svojim malim čudom. Njihova sreća je bila potpuna. Nedugo potom, na svet je došao njihov drugi sin, Veselin, a porodica je bila sve potpunija. Slobodan je tada izražavao želju da imaju još jedno dete, ovog puta priželjkujući devojčicu. Elvira je željela da mu ispuni želju, a sama je maštala o tome da postane majka devojčice. Trudnoća je bila potvrđena, a s njom i sreća koja je trajala samo nekoliko dana. Nažalost, ubrzo nakon toga, njihovu sreću prekinula je tragedija koja je zauvek promenila njihov život.
- Jednog običnog dana, 9. jula 2007. godine, Slobodan je došao kući nakon posla, a potom krenuo na trening. Toga dana, Elvira je pripremala večeru i s nestrpljenjem čekala da se vrati. Međutim, tada je stigla užasna vest. Slobodan je bio povređen na treningu, a uskoro je usledio i strašan udarac – Slobodan je preminuo. Ova vest je bila šok za Elviru, a trenutak kada je saznala da je njen voljeni muž mrtav, zauvek je urezan u njenu dušu. Tog dana, svet oko nje se srušio.
Tugom ispunjena, Elvira je morala da pronađe snage da objasni svojim sinovima da njihov tata više nije tu. Ovaj trenutak je bio težak, ali ona je morala da ostane jaka zbog njih. Čak i u najtežim trenucima, njena ljubav prema deci bila je ta koja je držala njen svet na okupu.
Izdržala je kroz sve teške trenutke, kako tokom trudnoće, tako i kroz proces tugovanja i odgajanja svoje dece. Godine su prolazile, a Elvira je izrasla u ženu koja je svoju decu odgajala s ljubavlju, hrabrošću i snagom. Iako nikada nije mogla da zaboravi svog voljenog Slobodana, njena deca su bila njen oslonac, a ponos i sreća su stizali kroz njih.
Njeni sinovi su odrasli u divne mladiće, a njezin sin Denis postao je prepoznatljiv u svetu modelinga. Njegovo ime i lice prepoznaju modni dizajneri širom sveta. Drugi sin, Veselin, našao je stabilan posao, a ćerka, koja nosi ime po svom pokojnom ocu, sada ide u srednju školu u Beogradu.
Elvira nije ponovo stupila u brak. Verna je uspomenama na svog muža, svog Slobodana, i posvetila je svoj život odgajanju dece i obeležavanju njihova dostignuća. Iako su odrasli u sredini koja je imala različite verske običaje, Elvira je uspela da u svom domu stvori harmoniju, poštujući oba porekla. Njena ljubav prema porodici bila je najveća snaga koja ju je vodila kroz sve životne oluje.