Otac Gojko ističe da se kroz krštenje svi prethodni grijehovi brišu i da vjernici ne treba da se opterećuju prošlošću svojih predaka. On naglašava da je važno živeti pobožno i u skladu sa hrišćanskim vrednostima.
Otac Gojko Perović, poštovani arhijerejski namjesnik Srpske pravoslavne crkve, paroh pri hramu Svetog Đorđa u Podgorici i arhijerejski namjesnik podgoričko-kolašinski, već dugi niz godina prepoznat je kao jedan od najuticajnijih i najmudrijih duhovnika na ovim prostorima. Njegove riječi, savjeti i tumačenja vjere nailaze na duboko poštovanje i zahvalnost među vjernicima, jer se u njima ogleda ne samo teološko znanje, već i duboko ljudsko razumijevanje svakodnevnih borbi, sumnji i duhovnih dilema kroz koje prolazimo.
- U jednoj od svojih nedavnih duhovnih pouka, otac Gojko je dotakao izuzetno važnu i osjetljivu temu koja već generacijama budi zebnju i preispitivanje kod brojnih ljudi – pitanje prenosa grijeha predaka. Mnogi se, osobito oni koji žive čestito i trude se da ne nanesu zlo drugima, često u trenucima nevolje, bolesti, porodičnih problema ili neočekivanih životnih lomova, zapitaju: “Da li plaćam cijenu za nešto što nisam učinio? Da li su moji preci, svojim djelima ili grijesima, na mene prenijeli neku vrstu tereta ili čak prokletstva?”
Ta misao zna da bude teška i zastrašujuća, jer se čovjek osjeća nemoćno pred prošlošću koju ne može promijeniti, a koja kao da ga sustiže. U tim trenucima sumnji i nesigurnosti, posebno kada vjernik ulaže trud da živi po Božijim zakonima, da čini dobro, oprašta i vjeruje – ova duhovna dilema može postati izvor velikog unutrašnjeg bola.
Ipak, otac Gojko sa jasnoćom i blagošću razbija ovaj strah i donosi umirujuću poruku: “To nas ne bi trebalo opterećivati. Ako ništa, to samo Bog zna.” On pojašnjava da pravoslavna vjera ne uči da smo mi, kao pojedinci, osuđeni da snosimo odgovornost za grijehe svojih predaka. Naprotiv, svaki čovjek u očima Božijim stoji kao samostalan, slobodan i odgovoran za svoje izbore i djela.
Ključna prekretnica u duhovnom životu svakog vjernika je krštenje. Tada, kako ističe otac Gojko, počinje novi život – življenje u Hristu, u kojem se brišu svi grijesi iz prošlosti. Kroz svetu tajnu krštenja, čovjek se oslobađa od svakog duhovnog nasljeđa koje bi moglo biti opterećujuće, i dobija priliku da krene čistim putem, sa vjerom, nadom i ljubavlju. Taj novi početak simbolizuje duhovnu obnovu i ponovno rađanje u Božijoj milosti.
Otac Gojko jasno kaže: “Svatko tko je kršten počinje novi život. Objedinjenje svega iz prethodnih naraštaja prestaje da ima teret na našoj savjesti. Krštenjem vjernik kreće novim putem, oslobođen lanaca prošlosti.”
- On savjetuje vjernike da se ne vežu za ideju “porodičnih prokletstava”, jer takvo razmišljanje može samo unijeti nemir i udaljiti čovjeka od nade i povjerenja u Božiju pravdu i milost. Umjesto toga, treba se osloniti na vjeru, molitvu, praštanje i djela ljubavi.
U vezi sa često spominjanim pojmovima porodičnih blagoslova i prokletstava, otac Gojko mudro podsjeća da je to oblast Božje volje, koja nadilazi naše ljudske mogućnosti razumijevanja. “Da li je nešto blagoslov ili prokletstvo – to je stvar Božje providnosti. Mi to ne možemo ni znati, ni promijeniti. Naš zadatak nije da tumačimo prošlost, već da živimo u vjeri sada i ovdje.”
Na kraju, otac Gojko zaključuje da je život u vjeri i ljubavi prema Bogu i bližnjima jedini pravi put. Evanđelje nas uči da svaki novi dan pruža priliku za rast u svetosti, i da čovjek nije definisan prošlošću, već svojim odnosom prema Bogu. “Život vjernika počinje krštenjem, a od tog trenutka, svaki dan je nova prilika da se živi po Božijem zakonu. Kada je srce okrenuto Bogu, i kada je ljubav prema drugima u njegovom središtu, tada život dobija pravi smisao i blagoslov.”
Poruka oca Gojka ostaje snažna i jasna: vjeruj, moli se, ne boj se prošlosti, i ne zaboravi da si kroz krštenje postao novo biće, sposobno za svetost i slobodno od okova nasljeđenih grijeha. Jer Bog ne traži savršenstvo, već iskrenost, pokajanje i srce puno ljubavi.
