Zanimljivo je i neobično iskustvo žene koja se udala za muškarca iz plemena Masai. Pleme Maasai je autohtona etnička skupina u Africi polunomadskog naroda koji živi u Keniji i sjevernoj Tanzaniji. Zbog svoje posebne tradicije, običaja i odijevanja postali su jedna od najuglednijih afričkih etničkih skupina.

  • Mnogi turisti žele vidjeti pripadnike plemena Maasai, a među njima se često dogodi ljubav. Tako je Švicarka napustila svoj savršeni život kako bi postala supruga Masaija. Corinne Hoffman iz Švicarske, imala je gotovo savršen život. Bila je mlada, lijepa i vrlo uspješna. Imala je svoj butik i stabilan ljubavni život, a onda se sve promijenilo. Naime, 1987. godine ona i njezin partner odlučili su da turisti posjete Keniju. No, nije ni slutila da će se život u toj afričkoj zemlji radikalno promijeniti.

Na trajektu za kenijski grad Mombasu Corinne je ugledala Maasai ratnika koji ju je oborio s nogu. Bila je opčinjena njegovom kosom, obojanom u crveno, kao i mnoštvom dragulja i remenom oko njegova međunožja. Ona nije jedina turistkinja kojoj su kenijski starosjedioci bili zanimljivi, no čini se da je bila jedina žena koja je izgubila glavu za Maasai ratnikom koji ju je potpuno opčinio. Godinama kasnije napisala je knjigu “White Masai” u kojoj je otkrila detalje njihove ljubavne priče.

  • Svojeg Maasai ratnika opisala je kao “fascinantno privlačnog muškarca”, dodavši da je “izgledao poput mladog Boga”. Kad je ponovno srela pripadnike plemena Maasai, koji su joj bili vodiči kroz Mombasu, shvatila je to kao znak. U tom trenutku Corinne je imala 27 godina, vratila se kući, prodala butik, prekinula s dečkom i odlučila napustiti najuređeniju zemlju na svijetu – Švicarsku, u Keniju, u potragu za svojim ratnikom.

Ne znam što bi mogao osjećati prema meni, ali odmah sam se uvjerila da postoji jedan odgovor: ‘On osjeća potpuno isto što i ja’, napisala je Corinne u svojoj knjizi. – Imao sam najdublji osjećaj da moram slijediti tog čovjeka. Morao sam ga tražiti po cijeloj Keniji. Proveo sam tri mjeseca pokušavajući ga pronaći. Postala sam umorna i beznadna, mislila sam da ga više nikad neću vidjeti.

  • Ali na kraju sam ga pronašla i bilo mi je drago što sam samo pažljivo sjedila”, otkrila je u intervjuu. Corinne je konačno pojebala svog Maasai ratnika Lketinga je bio član plemena Samburu, u svom selu. Iako ju je Tomka upozorio da su u tom plemenu žene manje cijenjene od koza, ona se seli k njemu i njegovoj majci. Lketinga i Corinne nisu govorile istim jezikom, a čak im je i spol bio pogrešan.

Ipak, nije odustala od namjere da ustraje s njim. Živjela je u trošnoj kolibi njegove majke, koju Kenijci zovu maniya, napravljenoj od pruća i kravlje balege. Svakoj bi drugoj osobi bilo muka provesti i nekoliko minuta u ovoj mračnoj kabini, no Corinne je u njoj provela tri i pol godine. Jela je kozje meso i pila čaj sa šećerom i mlijekom pomiješanim s krvlju.

  • Iako Lketinga nikada nije govorio o svojim emocijama prema cijelom iskustvu, Corinne se nije upuštala u analizu – samo je djelovala intuitivno. Na kraju se za ovog ratnika udala na tradicionalnoj ceremoniji u bijeloj vjenčanici i izbjegla predbračno obrezivanje zahvaljujući laži koju je njezin suprug rekao plemenu – da je bila obrezana kao beba. No, ubrzo su se pojavili prvi problemi – kupila je kombi i u njemu otvorila trgovinu u kojoj se cijelo selo opskrbljivalo hranom.

No teško putovanje do grada, česti kvarovi vozila, krađe i korupcija ometali su njezin rad i iscrpili njezin račun u švicarskoj banci. Osim toga, malarija, hepatitis i pothranjenost oslabili su Corinneino tijelo; imala je samo 48 kilograma i bila je visoka 180 centimetara. Kad je rodila kćer Napirai, samo im je hitan let u bolnicu spasio život. 

 

  • Lketingom bili su površni, iako ga je naučila kako voditi ljubav na zapadnjački način. No počeo joj je zamjerati neovisnost i optuživao ju je za nevjeru. Ljubomoran i pomućen sviješću zbog smirne, lokalnog stimulansa, Maasai ratnik postao je nasilan. Godine 1990. Corinne je s kćeri napustila Keniju pod izlikom da ide na odmor u Švicarsku. Ipak, tu je ostala zauvijek, a nakon 15 godina vratila se u Barsalu, selo svog muža, kada je o njenom životu snimljen film koji se, kao i knjiga, zove “Bijeli Masai”.

Corinne nikada nije uspjela do kraja objasniti svoje osjećaje prema muškarcu kojeg je u knjizi prikazala kao, između ostalog, impulzivnog, svojeglavog, ludo ljubomornog, neodgovornog i sklonog vrijeđanju. Nikada nije mogla objasniti osjećaj, potrebu da radikalno promijeni svoj život i ode u Keniju, nesvjesna što joj život sprema. Corinne jednostavno kaže da se nakon prvog susreta s Lketingom osjećala kao da je došla kući, da je otkrila “osjećaj pripadnosti, kao da je pronašla svoju obitelj, svoje ljude”.