Svaki roditelj želi odgojiti istinski dobro dijete – ono koje shvaća značaj dobrote od malih nogu, utjelovljuje poštenje, poštuje i sebe i druge, pokazuje empatiju i ponaša se pristojno i razumno. Međutim, dijete to ne može postići bez usmjeravanja. Iskreno im je potrebna vaša pomoć u učenju kako biti dobra osoba. Stoga je bitno da budete uzor, jer ste najutjecajnija odrasla osoba u životu djeteta.

  • Prema stručnjacima s Harvarda koji se bave međuljudskim odnosima, roditelji često zanemaruju upravo one kulturološke temelje koji bi trebali poslužiti kao temelj obrazovanja. Iako je svako dijete jedinstveno i uči na primjeru svojih roditelja, postoje bitna načela koja bi trebala biti ukorijenjena u svaki odnos roditelj-dijete. Sudjelujte u smislenim razgovorima s njima koliko god vremena možete.

Bez obzira na njihovu dob, djecu treba uključiti kada se njihovi roditelji upuštaju u ozbiljne rasprave, kao iu trenucima humora. Komunikacijom djeca stječu vještine povezivanja s drugima i razumijevanja svoje okoline, zbog čega je važno s njima razgovarati češće, s više strpljenja i poticati ih da iznose pojedinosti o npr. cijelom svom danu. Ako smatrate da nemate strpljenja da saslušate dijete ili se trudite izvući pojedinosti od njega, to može biti zbog toga što niste uložili dovoljno vremena u smislene razgovore s njim kao odrasli.

  • Kada primate goste, nemojte inzistirati da odu kako bi se bavili drugim aktivnostima dok vi razgovarate. 2. Služite kao mentor, a ne samo kao netko kome se dijete divi. Djeca gaje duboko poštovanje prema postupcima svojih roditelja, a ne samo prema riječima koje prenose ono što se smatra ispravnim. Osobito postaje štetno kada roditelji svojoj djeci pokušavaju usaditi moralne vrijednosti koje oni sami ne prakticiraju.

Na primjer, dok možda želite da vaše dijete bude iskreno prema vama i pristojno prema drugima, možda ćete često vrijeđati određene poznanike ili kolege. Ovo im služi kao lekcija iz koje će nedvojbeno učiti. Stoga, čak i ako prepoznajete da vaši primjeri nisu samo korisni, važno je to prenijeti djetetu. Točnije, male laži, ogovaranje, odustajanje, ignoriranje drugih i osjećaj ogorčenosti mogu se u određenim trenucima činiti kao preferirani izbori.

  • Međutim, ključno je da dijete shvati kada je prihvatljivo pristupiti situacijama na ovaj način. Jasno im dajte do znanja da ste možda pogriješili u svom odgovoru ili pojasnite da u nekim okolnostima jednostavno ne postoji “bolja” opcija. Važno je ovo objasniti. Kroz ovaj proces, djeca će od rane dobi početi shvaćati da čak i nepovoljna reakcija može polučiti pozitivne rezultate. 3. Nepogrešivo im recite da je biti pristojan uvijek, uvijek pozitivna stvar.

Upoznati ste s konceptom — kada vas netko udari, preferirani odgovor je okrenuti drugi obraz, a ne osvetiti se. Taj osjećaj, međutim, postupno blijedi u našem suvremenom, nepovezanom društvu, gdje je impulzivno reagiranje postalo mnogo jednostavnije nego zastati, razmisliti i zatim prikladno reagirati. Stoga, usadite ljubaznost u svoju djecu i usmjerite ih da shvate da svaki problem ne zahtijeva trenutačno, instinktivno rješenje, jer često postoji druga perspektiva na koju njihova reakcija može utjecati.

4. Uputite ih da shvate – ne samo da budu svjesni Kako dijete, koje nikada nije sudjelovalo u kućanskim poslovima, može shvatiti poteškoće i vremenske obveze koje su uključene u te dnevne aktivnosti, kao i zahvalnost koju bi trebalo imati za sve što činite za njih? Kako će shvatiti ovu ideju bez pokušaja obavljanja ovih zadataka ili svjedočenja nereda koji nastaje kada netko drugi ostavi svoje igračke razbacane? Tek kada preuzmu odgovornost za nešto svoje, uistinu će početi shvaćati širi pojam odgovornosti.

5. Umjesto da im jednostavno kažete da je raznolikost divna, pokažite razloge koji stoje iza tog uvjerenja. Usaditi djetetu razumijevanje za različitost svijeta, dok mu se kroz djela istovremeno pokazuje da su samo oni važni, doista je kontradiktorno, složili biste se. Ova kontradikcija nije ograničena na rasne, vjerske ili seksualne aspekte, već se primjenjuje široko; stoga bismo djecu rano trebali educirati o našim razlikama.

  • Posjet domu za starije i nemoćne osobe ne treba gledati kao mračno iskustvo za djecu – naprotiv, tamo dijete može najučinkovitije shvatiti ranjivost starijih osoba. Kada u svojoj okolini primijetite dijete ili odraslu osobu koja je gladna ili oskudna, iskoristite priliku i priđite im sa svojim djetetom. Pokažite svom djetetu kako da odgovori u tom trenutku, potičući ga da postavlja pitanja i izrazi želju da pomogne. Ovaj primjer iz stvarnog života prenijet će lekcije o empatiji mnogo učinkovitije od pukog dijeljenja priče.

6. Dopustite im da se uključe i pomognu drugima. Iako se možda ne smatrate tipom ekstra volontera, potrudite se povremeno, za dobrobit svog djeteta, da se zajedno uključite u humanitarne aktivnosti. Povedite ih u posjet domovima za nezbrinutu djecu i potaknite ih na razmišljanje o vlastitim dobrim djelima. Ovaj će pothvat njegovati suosjećanje i svakom djetetu usaditi vrijednosti koje želite vidjeti u njima – biti istinski dobar!

7. Motivirajte ih da izraze sve svoje emocije. Svako dijete, kao i svaka odrasla osoba, doživljava unutarnje sukobe u vezi sa svojim emocijama u različitim situacijama. Kao odrasla osoba, shvaćate da ti osjećaji ponekad mogu biti neodoljivi i često donosi olakšanje podijeliti ih s nekim, izraziti svoje žalbe. Upravo tako funkcioniraju djeca. Međutim, za razliku od odraslih, djeca nisu svjesna da su takve unutarnje borbe normalan dio života.

  • Ove okolnosti kod njih mogu dovesti do ljutnje i frustracije, stoga je ključno pomoći im da artikuliraju svoje osjećaje, bez obzira kakvi oni bili, kroz dijalog i pojašnjenje. Potaknite ih da ne zatvaraju svoje frustracije jer to ne samo da će pomoći vlastitoj dobrobiti, već i poboljšati njihovo razumijevanje frustracija koje doživljavaju oni oko njih.

AKO VAŠE DIJETE SPOMENE PROBLEM U ŠKOLI, NEMOJTE GA ODBACIVATI. škola Djeca se često bore da priznaju da su postala žrtve nasilja. Kada skupe hrabrosti da se povjere svojim roditeljima, to označava istinsku potrebu za podrškom. Jedan od najštetnijih odgovora koje roditelj može imati jest odbaciti djetetove brige.

  • Neophodno je da roditelji educiraju svoju djecu o samoobrani, au slučajevima teškog nasilja roditeljska intervencija je ključna. Poticanje šutnje i nereagiranja potiče djetetovo prihvaćanje okrutnosti, njegovanje tolerantnog načina razmišljanja. To u konačnici može rezultirati osjećajem bespomoćnosti dok budu starili. Zbog brojnih stresnih iskustava s kojima se suočava, dijete može pomisliti da nema kontrolu nad svojim okolnostima i neće ni pokušati pokrenuti promjenu.