Odnos između svekrve i snahe često je predmet pažnje .U ovom članku pokušat ćemo istražiti kako se može izgraditi zdrav odnos između svekrve i snahe.
Odnos između svekrve i snahe oduvijek je bio predmet razgovora, šala, ali i ozbiljnih promišljanja u gotovo svim kulturama širom svijeta. U korijenu tog odnosa nerijetko se nalaze generacijski jaz, različiti životni pogledi, kulturni obrasci i duboko ukorijenjena očekivanja koja se prenose s koljena na koljeno. Ova veza, iako prirodna i gotovo neizbježna u kontekstu porodičnog života, često je obojena napetostima, nesporazumima i tenzijama koje mogu trajati godinama ako se ne prepoznaju i ne rješavaju na zreo i obostrano empatičan način.
U brojnim tradicijama, svekrva se smatra stubom porodice – čuvaricom vrijednosti, običaja i porodične discipline. Ona često preuzima savjetodavnu ulogu, ponekad i onu autoritativnu, iz uvjerenja da štiti dobrobit porodice i održava red koji je godinama gradila. Snaha, s druge strane, unosi novu energiju, svježu perspektivu i često drugačiji pogled na život, brak, roditeljstvo i svakodnevicu. Taj susret dviju različitih žena, koje se povezuje zajednička ljubav prema istom muškarcu – sinu i mužu – može biti početak dubokog savezništva, ali i izvor ozbiljnih konflikata.
- Statistike pokazuju da oko 90% svekrva i snaha doživi neki oblik međusobne napetosti. U osnovi tih problema često leži pogrešna percepcija i nerazumijevanje uloga. Neke svekrve snahe posmatraju kao uljeze u porodičnu dinamiku koju su dugo gradile i čuvale, dok se snahe često osjećaju procjenjivano, pod pritiskom ili neshvaćeno. Ova vrsta tenzije, ukoliko se ne razriješi, može negativno uticati ne samo na odnos između dvije žene, već i na širu porodičnu atmosferu, pa čak i na bračni odnos između muža i žene.
Kultura, vrijednosti i generacijski jaz
Jedan od najčešćih uzroka nesuglasica između svekrve i snahe jeste upravo razlika u generacijama i kulturnim vrijednostima. Starije generacije, odgajane u duhu kolektivizma, tradicionalnih rodnih uloga i stroge porodične hijerarhije, često očekuju poštovanje i poslušnost. Mlađe generacije, osobito one koje su odrasle u savremenom društvu koje naglašava individualizam, ravnopravnost i ličnu slobodu, ne pristaju lako na tuđe autoritete, pa čak ni kada dolaze iz porodice.
U mnogim sredinama, posebno onim patrijarhalno uređenim, svekrva ima značajnu ulogu u određivanju porodičnih pravila. Kada se taj mentalitet susretne s modernim shvatanjima braka i domaćinstva, prirodno dolazi do sukoba. Harmonizacija takvih različitih vrijednosti zahtijeva visok nivo emocionalne inteligencije, otvorenost za dijalog i spremnost na kompromis s obje strane.
Istinita priča: brak preko vjerskih granica i borba za prihvatanje
Jedan od najsloženijih oblika porodične dinamike jeste onaj u kojem snaha dolazi iz druge kulture ili vjerske zajednice. Priča jedne žene, rođene kao muslimanka, koja je odlučila slijediti svoje srce i udati se za čovjeka druge vjere – pravoslavnog Srbina, odlično oslikava izazove koji prate međuvjerske brakove. Njena odluka, iako motivisana iskrenom ljubavlju i međusobnim poštovanjem, naišla je na oštro neodobravanje porodice, što je dovelo do višegodišnje emocionalne distance i gubitka kontakta.
- Tokom tih godina izolacije, njen suprug se pokazao kao stabilan oslonac – inteligentan, karizmatičan, profesionalno ostvaren kao univerzitetski profesor, i uvijek pun razumijevanja za njene emotivne borbe. No, uprkos harmoniji u braku, izazovi su se nastavili kada je njena porodica, iako emocionalno distancirana, zatražila pomoć. Majka je zamolila njenog supruga da preko poslovnih veza pomogne jednoj rođaki da nađe zaposlenje. Par je isprva razmatrao tu mogućnost, ali se naposljetku odlučio da ipak ne iskoriste svoju poziciju na taj način.
Ova epizoda svjedoči o dubljim slojevima napetosti – o tome kako ni ljubav, ni vrijeme ne brišu u potpunosti tenzije koje mogu nastati iz kulturnih i vjerskih razlika, te kako opraštanje i prihvatanje ne dolaze uvijek automatski, već se grade postepeno.
Kako graditi mostove razumijevanja
Za uspostavljanje zdravog odnosa između svekrve i snahe neophodne su tri ključne vrijednosti: strpljenje, empatija i komunikacija. Otvoreni razgovori, bez optuživanja i pretpostavki, mogu pomoći u rušenju zidova nepovjerenja. Svekrve koje priznaju pravo mlađe žene na vlastiti način života, kao i snahe koje ne odbacuju iskustvo i dobronamjernost starijih žena, često uspijevaju izgraditi snažan, podržavajući odnos. Tada se uloga svekrve pretvara iz kontrolora u saputnicu, a snaha iz stranca postaje kćerka po izboru.
