Ana je 2019. godine tragično podlegla teškoj bolesti, samo dvije godine nakon što je na svijet dočekala zdravog sina Vukotu. 2019. godine, u 34. godini života, nakon godina liječenja i višestrukog poroda preminula je Baranka Ana Đoković.
- Unatoč borbi s rakom vrata maternice, donijela je hrabru odluku riskirati život i na svijet donijeti dijete. Tijekom ginekološkog pregleda u veljači 2017., na izmaku četvrtog mjeseca trudnoće, Ana je primila poražavajuću vijest da joj je dijagnosticiran invazivni rak vrata maternice. Unatoč težini situacije, Ana je donijela hrabru odluku nastaviti s trudnoćom i roditi svoje dijete.
Zbog narušenog zdravstvenog stanja sredinom svibnja te godine premještena je na kliniku “Narodni front” u Beogradu, gdje su medicinski stručnjaci brzo obavili hitan carski rez, uspješno izvadivši i tumor i maternicu. Njezin sin Vukota prijevremeno je rođen u 27. tjednu trudnoće, a zbrinut je na Zavodu za neonatologiju. Vukota sa svojih sedam godina napreduje i dobrog je zdravlja. Anina se priča istaknula jer je predstavljala rijetku pojavu u kojoj je pacijentica odstupila od smjernica liječnika.
- Ana je u prethodnom intervjuu za CdM spomenula kako je u četvrtom mjesecu trudnoće doživjela radost čuti otkucaje srca svoje bebe. No, istog dana od liječnika je dobila poražavajuću vijest – dijagnozu invazivnog raka vrata maternice. U tom trenutku tumor je dosegao veličinu od otprilike tri centimetra, što je izazvalo podijeljena mišljenja među medicinskim stručnjacima. Neki su joj preporučivali prekid trudnoće, a dobila je čak i konzularnu odluku za to.
No, bilo je i drugih koji su joj savjetovali da može nastaviti s trudnoćom, barem do sedmog mjeseca. Unatoč percepciji neodgovornosti kod mnogih, donijela je odluku da nastavi s porodom. Ana je za “Blic” objasnila razloge zbog kojih je odlučila da nastavi s porođajem, uprkos tome što su joj doktori to savjetovali. Već neko vrijeme moj partner i ja smo na putu da dobijemo dijete. Svjesna sam da bi mnogi medicinski stručnjaci smatrali neodgovornim odgađanje trudnoće dok se bore s rakom.
- No, želim naglasiti da nisam osoba koja se ponaša neodgovorno, jer sam tijekom cijele prethodne godine redovito odlazila na preglede i dobivala pozitivne rezultate. Nažalost, sudbina je sa mnom imala druge planove. Krajem veljače, u četvrtom mjesecu trudnoće, doživjela sam radostan trenutak kada sam prvi put čula otkucaje srca svoje bebe. Ubrzo nakon toga, naišao sam na manju epizodu krvarenja, što je dovelo do moje hospitalizacije. Medicinski djelatnici napravili su biopsiju i razne pretrage, a dijagnoza koja je uslijedila bila je poražavajuća – dijagnosticiran mi je invazivni rak vrata maternice.
Unatoč izazovnim okolnostima, odlučio sam zadržati pozitivan stav, što se odražava u Aninom osmijehu. Vijest o dijagnozi bila je veliko iznenađenje za sve uključene. Vijest o mojoj dijagnozi bila je veliko iznenađenje za sve. Otkriće da sam dosegla završni stadij raka vrata maternice, bez ikakvih prethodnih indikacija u ranijim stadijima, bilo je nevjerojatno teško progutati tabletu.
- Da je situacija bila složenija, bila sam i trudna. Međutim, nepokolebljivom odlučnošću i pozitivnim načinom razmišljanja uspio sam uvjeriti i uvjeriti one oko sebe da imam snage sve to izdržati. Iako neki moj pristup mogu smatrati nekonvencionalnim, to je bio jedini put koji sam za sebe vidio. Nije bilo dvojbe – Ana. Nažalost, nakon dvije godine Anina borba sa zloćudnom bolešću završila je porazom; ipak je za sobom ostavila ono što joj je najdraže, sina Vukotu.
