Slavica Rokvić otkrila je svoj entuzijazam za pisanje i trenutno se afirmira kao blogerica. Želi živjeti ispunjen i radostan život, uz podršku svojih sinova Nikole i Marka. Uz ljubav prema putovanjima, Slavica se i dalje aktivno bavi raznim vježbama, nastavlja pisati blogove kako bi održala svoj portfelj, a sada je u potrazi za novim prilikama za karijeru.
- Udovica Naime Marink trenutačno je usredotočena na promociju specifičnih farmaceutskih proizvoda namijenjenih rješavanju različitih hormonalnih neravnoteža. Prikupila je značajan broj sljedbenika, koji se uglavnom sastoji od žena koje su od samog početka cijenile njezino iskreno ponašanje. Kako bi izrazila svoje divljenje ovim ženama, Slavica je odlučila sastaviti pismo Djedu Mrazu, potpisavši ga svojim imenom, a ne unukovim.
U ovom pismu ona između ostalog navodi: “Ne zaboravite spakirati darove za odrasle, jer njihova radost može pridonijeti sreći djece u ovim vremenima. Važno je da se svatko poveže sa svojim unutarnjim djetetom i dopusti da se osjećaji ljubavi, radosti i suosjećanja slobodno izražavaju, bez obzira na to naša različita uvjerenja ili izazove s kojima se možemo suočiti. Trebali bismo poštovati različitost s uvažavanjem i poštovanjem.
BONUS TEKST
Poljoprivrednici, koji su godinama bili suočeni sa značajnom štetom na svojim usjevima, povrtnjacima i voćnjacima zbog ovih insekata, ulažu nemilosrdne napore kako bi ih kontrolirali tijekom njihove najezde. Pojavljuju se mnoga pitanja koja se tiču svih nas, uključujući kako se zaštititi od ovih štetočina, metode i strategije za suzbijanje smrdibuba, njihovo podrijetlo, razloge njihove ogromne brojnosti, skupine koje su najviše izložene riziku i što budućnost nosi s njihovom prisutnošću .
- Iako smrdibube ne predstavljaju opasnost po zdravlje ljudi ili kućnih ljubimaca, njihova invazija postaje sve veća briga za mnoge Beograđane. Dugo su vrijeme ovi nemilosrdni insekti bili izazov, a službe dezinsekcije posljednjih su se godina prilično okupirale. Nadalje, nisu samo građani glavnog grada Srbije pogođeni ovom agresivnom najezdom insekata; pogođena su i okolna područja Beograda i stanovnici cijele zemlje.
Naši se poljoprivrednici godinama marljivo bore protiv značajnih šteta koje ovi kukci nanose svojim usjevima, povrtnjacima i voćnjacima tijekom svoje najezde. Mnogo je pitanja koja utječu na sve nas — kako se možemo zaštititi od njih? Koje se metode mogu koristiti za suzbijanje smrdibuba? Gdje su nastali? Zašto je njihova populacija tako velika? Tko je najviše ugrožen od njih?
- Na kraju, kakva budućnost nosi ove štetočine? Pozadina smrdibuba i onoga što jedu. Ovi kukci su dio obitelji stjenica i mogu pokazati niz boja, uključujući različite nijanse zelene, sive, smeđe i tamno smeđe. Odrasle smrdibube obično su dugačke između 12 i 17 mm. Sve odrasle jedinke imaju krila i sposobne su letjeti. Na našim prostorima utvrđene su dvije vrste smrdibuba: mramorna stjenica i etiopska zelena stjenica.
Mramorna stjenica, prepoznata kao najzastupljenija vrsta na našim prostorima, iz jugoistočne Azije se probila u Europu, a ovdje je prvi put dokumentirana 2016., godine obilježene značajnim naporima dezinsekcije u Beogradu zbog najezde ovih štetnika. Ipak, ovih smrdibuba bilo je i ranijih godina, au 2016. godini njihov je broj bio pet puta veći nego ove godine.
- Stručnjaci sugeriraju da je za prilagodbu potrebno određeno vrijeme. Ovaj proces prilagodbe može potrajati od pet do 30 godina, a zbog potrebe za preživljavanjem, ovi kukci imaju tendenciju razmnožavanja u većim količinama. Znanstvenici pokazuju da je ova vrsta vjerojatno ušla u Europu putem transporta biljaka, što je dovelo do njenog brzog razmnožavanja.
Mramorna smrdibuba uspijeva u toplim uvjetima, a budući da je tropska vrsta, to je ključni razlog njene raširenosti na našim prostorima tijekom ljetnih mjeseci. Druga vrsta, etiopska zelena smrdljiva stjenica, dijeli slične osobine i također dolazi iz Azije; prvi put je zabilježen u Srbiji prije desetak godina.
- Svaka vrsta smrdibuba je biljojed, prvenstveno konzumira biljne sokove koji se nalaze u različitom voću i povrću, uključujući paprike, rajčice, grah, breskve i marelice, kao i vrtno cvijeće i ukrasno bilje. Slično mnogim kukcima koji se hrane voćem, smrdibube počinju uklanjanjem vanjske membrane voća prije nego što iscijede sok. Ovakav način hranjenja uzrokuje značajne štete koje u konačnici mogu dovesti do truljenja plodova.
