Vesna Pećanac, glumica koja svoje obroke oslanja na pučku kuhinju, ima izazovnu životnu priču. Nakon tragičnog gubitka supruga i zlostavljanja vlastitog sina, naša talentirana glumica donijela je tešku odluku pobjeći od problema potraživši utočište u skloništu. U svojoj potrazi za hranom, našla se u situaciji da se oslanja na pučku kuhinju za samo zalogaj kruha.
- Srpska glumica Vesna Pećanac, poznata po zapaženim nastupima na filmu i televiziji, ali i na kazališnim daskama, opće je priznata kao jedna od najboljih glumica. Nažalost, zbog izazova koje je život nosio, bila je prisiljena odstupiti od svoje slavne karijere. Nakon bombardiranja doživjela je val depresije, o čemu je već razgovarala s lokalnim medijima. Nadalje, proživjela je niz užasnih tragedija, zbog čega se uvelike oslanjala na usluge koje pruža javna kuhinja.
Nakon udaje za renomiranog redatelja Živka Nikolića, bila je blagoslovljena darom dvojice sinova. Živko je u jeku bombardiranja doživio čudesno ozdravljenje, a mene su preplavile goleme boli i neodoljiv osjećaj tuge. Jedan od mojih sinova donio je odluku nastaviti živjeti kao redovnik i izjavio: “Svi su se zidovi srušili zbog mene.” U međuvremenu sam se našao fiksiran na zid, tonući dublje u stanje depresije.
- Nekad smo bili živahna, radosna i marljiva obitelj… ali sada nisam mogao sudjelovati ni u kakvim aktivnostima i morao sam se oslanjati na mirovinu. Podijelila je to s Novostima i dodala: Uz mirovinu od samo sedam tisuća dinara, glad nam je bila neutaživa. Lišavanje me toliko pogodilo da sam vjerovao da me pamćenje potpuno napustilo. No, u jednom dućanu blizu naše kuće bila je jedna dobrodušna šefica koja nam je godinama davala kredit, jednostavno zato što je obožavala Živkove filmove.
Živk, tada još živ, bio je svjetionik nade. Živo se sjećam trenutka kada sam napokon imao nešto novca u ruci, suočen s izborom ili otići na tržište ili vratiti dio našeg duga. Ipak, čak sam i tada shvatio da sam krenuo na tržnicu. U hodu mi je iz torbe virio mladi luk i dobro sam se snalazio u cijelom kvartu, pazeći da ga vlasnik trgovine ne ugleda. Ovu sam anegdotu podijelio sa Živkom, a on mi je odgovorio jednostavnom, ali dubokoumnom izjavom: “Sviraj to na pozornici.” I u tom trenutku sam shvatio da je to bit života.
- Nakon smrti supruga, Vesnina egzistencija drastično se zaokreta i pretvara u jedno sasvim drugo carstvo muke. Naime, 2006. godine šira populacija je upoznata s potresnim otkrićem da Vesna trpi maltretiranje od strane vlastitog sina. Unatoč izazovnim životnim okolnostima s kojima se Vesna susrela, neprestano se prisjeća prošlosti, dijeleći anegdote iz svojih profesionalnih i osobnih iskustava, a sve uz hrabri osmijeh.
Kako javlja dopisnik lista “Press”, Vesna, udovica proslavljenog crnogorskog reditelja Živka Nikolića, nakon suprugove smrti teško živi, upuštajući se u česte obračune sa sinom koji ju je izlagao verbalnom, pa i fizičkom maltretiranju. više puta. Kako bi izbjegla zlostavljanje vlastitog sina, glumica je donijela tešku odluku napustiti obiteljski dom i potražiti utočište u skloništu namijenjenom za pomoć žrtvama obiteljskog nasilja.
- Siromašna žena našla se zarobljena bez izlaza, što ju je natjeralo da pobjegne iz svog doma. Srećom, utjehu i novi dom pronašla je u nevladinoj organizaciji koja joj je pružila utočište od nasilja koje je proživjela. Vesnin život se pogoršao nakon Živkove smrti. Pećančeva je 1980-ih sa sinovima pratila supruga na put u Ameriku, da bi shvatila da im tamo nije mjesto. Odlučni, na kraju su donijeli odluku o povratku u Jugoslaviju. Odredište im je bila Crna Gora, gdje je Živko na kraju i preminuo 2001. godine.
Nakon suprugove smrti, glumica se sa sinovima vratila u Beograd tražeći školovanje za njih. U tom su razdoblju počele njezine poteškoće, koje su je na kraju navele da potraži utočište u ustanovi za žrtve nasilja, kako je otkrio neotkriveni izvor citiran u ovim novinama. Vesna je u posljednje vrijeme postala uobičajena pojava ispred Narodne kuhinje, a mediji govore da jedva spaja kraj s krajem.
- Vesna je iznijela svoje iskustvo susretanja s poteškoćama i pronalaska rješenja za neke, ali ne i sve svoje probleme. Spomenula je i razdoblje gladovanja, što smatra pozitivnim iskustvom. Prema njezinim riječima, gladovanje dovodi do manjeg unosa hrane i provođenja više vremena žvakanja.
