Životna pripovijest Dobrivoja Topalovića bogata je zadivljujućim elementima. Dobrivoje Topalović afirmirao se kao pjevač narodne glazbe; rođen je 21. rujna 1944. u Maloj Gospojini, preljinskom selu pokraj Čačka, gdje je kasnije proveo svoje posljednje dane. Pjevačica je 2020. preminula nakon godinu dana borbe s rakom. Kolege su se od njega oprostili u srcu, ističući da je život proživio tiho i skromno, tako je i otišao.
- Po završetku srednje škole zapošljava se u poduzeću “Cer” gdje ostaje nešto manje od dva mjeseca. Put ga je potom odveo u Beograd, gdje je upisao tehničku školu. Nažalost, nakon dvije godine više mu nije bilo dopušteno nastaviti studij, što je predstavljalo značajnu prepreku za postizanje njegovih ciljeva u karijeri. Dobrivojev životni put odvajao se od goruće želje njegove majke da ga vidi kao inženjera.
Odajući joj iskrenu počast, kasnije je posvetio pjesmu Dobrice Erića, koja počinje: „Odgajala me majka uz fenjer, dojila me sa suzom u licu, željela je sina inženjera, a dobila je lutalicu. .. Svoj pjevački put započeo je u KUD-u Čačak, gdje se oslikava majčina naklonost i težnja da se njen sin posveti inženjerskoj karijeri. Duboko je rezonirao s pjesnikovim prikazom tjeskobe u pjesmi, povezujući je sa svojim životnim putovanjem, na kraju otkrivajući svoj pravi poziv u području glazbe, a ne u inženjerstvu.
- Kada je Luck sreo Dragana Aleksića, harmonikaša i skladatelja porijeklom iz obližnjeg sela Mrčajevaca, susreo se s nekim tko je već imao iskustvo snimanja za Diskos. Dobrivoje je zatražio da orkestar odsvira jednu od Aleksićevih pjesama, otvarajući tako put partnerstvu koje će značajno utjecati na njegovu karijeru. Aleksić ga je primijetio i pozvao ga da se pridruži za stolom, što je dovelo do stvaranja početnih snimaka za četiri singl ploče.
Iako ove pjesme nisu odmah postigle slavu, označile su početak uspješnog glazbenog putovanja koje će se s vremenom proširiti i izvan čačanskog okruga. Godine 1986. u suradnji s Miroljubom Aranđelovićem Kemišem producirao je jednu od najizvrsnijih pjesama za PGP RTB: “Crno vino”. Zaista je antologijska.
Život na selu Na jednom mjestu često je napominjao kako je “na selu moguće preživjeti iu najtežim vremenima, dok u gradu glad brzo dolazi”. Cijelo njegovo odrastanje vrtjelo se oko te ideje, a on bi tvrdio da su “pojedinci koji su cijeli život živjeli u urbanim sredinama u nepovoljnijem položaju u usporedbi s onima koji su odrasli u ruralnim sredinama. “To je posebno vidljivo danas usred velike ekonomske krize.
- Dok je na selu moguće preživjeti iu najtežim razdobljima, glad se vrlo brzo osjeti u gradu”, primijetio je za života. Dobrivoje Topalović je prije nekoliko godina izjavio: “Živim sa suprugom i većinu vremena posvećujem unuku Radovanu. Kako postepeno gasim svoju pjevačku karijeru, klonim se koncerata i televizijskih nastupa. Trudim se odmoriti kao koliko god je to moguće sa svojom obitelji, dok se također brinem za imanje, kao što je košnja trave…
Pjevač Miroslav Ilić održavao je vezu sa Dobrivojem do kraja njegovog života. Miroslav razmišlja: “Zajedno smo doživjeli bezbroj događaja i podijelili značajan dio naših života tijekom najljepšeg razdoblja naših karijera. Ipak, prošlo je dosta vremena od našeg posljednjeg susreta. Ova udaljenost nije samo zbog na svoju bolest; Dobrivoje je također napravio svjestan izbor da se povuče iz svega kako mu se život bliži kraju.
