Ime Dejana Matića zauzima posebno i trajno mjesto na sceni srpskog pozorišta, televizije i šire kulturne javnosti. Njegova smrt u 61. godini nakon duge borbe s teškom bolešću pogodila je mnoge i ostavila za sobom prazninu koju će biti teško ispuniti. Bio je mnogo više od glumca – bio je simbol umjetničke posvećenosti, čovjek čiji je rad ostavio neizbrisiv trag u glumi, muzici i čak vizuelnoj umjetnosti.
Rođen 1963. godine u Beogradu, već od najranijih dana pokazivao je interesovanje za umjetnost, što ga je odvelo do Fakulteta dramskih umetnosti, gdje je diplomirao 1990. godine. Tokom studija bio je pod snažnim uticajem Milenka Maričića, cijenjenog pedagoga koji mu je pomogao da razvije svoj izražajni stil i ozbiljan odnos prema glumi. Matićeva radoznalost i predanost su ga već kao studenta učinili zapaženim – njegove uloge u školskim produkcijama odlikovala je izražena emocionalna dubina, što je nagovijestilo njegovu buduću karijeru.
Svoje prve značajne korake na sceni napravio je u Ateljeu 212, jednom od najvažnijih pozorišnih prostora u Srbiji. Tamo je izgradio temelj svog glumačkog izraza – poznat po sposobnosti da oživi i najkompleksnije likove, kroz suptilne pokrete, ekspresivne poglede i autentičnu emociju. U periodu od 1993. do 1997. godine bio je član ansambla Malog pozorišta Duško Radović, gdje je stekao široku popularnost. Njegove televizijske uloge, poput onih u serijama „Moj rođak sa sela“ i „Otvorena vrata“, učvrstile su ga kao jednog od najvoljenijih glumaca u zemlji.
Osim što je bio sjajan interpretator na sceni, Matić je bio i umjetnički stvaralac u pravom smislu te riječi. Zajedno s kolegama Draganom Jovanovićem i Radetom Markovićem osnovao je pozorišnu trupu T. Kuguar, koja se istakla originalnim predstavama koje su često progovarale o društvenim temama i savremenim izazovima. Njegovo učešće u ovoj trupi pokazalo je i njegovu potrebu da koristi umjetnost kao sredstvo dijaloga sa društvom.
Godine 1996. napravio je još jedan iskorak – ušao je u svijet muzike kao osnivač rock sastava VIS The Kuguars. S ovim bendom nastupao je širom zemlje i inostranstva, spajajući glumu i muziku u jedinstvene scenske nastupe. Njegove pjesme odlikovale su emotivne i duboke poruke, a koncerti su bili pravi umjetnički doživljaji, jer su objedinjavali različite forme izražavanja u jedno.
- Njegove interesovanje nije stajalo samo na pozorištu i muzici. Od 1997. godine, Matić se posvetio i ronjenju, otkrivajući novi svijet podvodne tišine i vizuelne ljepote. Njegova ljubav prema okeanima ga je odvela do instruktorskog zvanja i članstva u prestižnim međunarodnim ronilačkim asocijacijama. Ipak, nije stao na tome – zaljubio se i u podvodnu fotografiju, kroz koju je izražavao ne samo ljepotu prirode, već i sopstvene misli, filozofiju i emocije. Njegove fotografije bile su više od vizuelnog zapisa – bile su umjetničko sredstvo kroz koje je komunicirao sa svijetom.
Dejan Matić nije bio samo glumac, već i učitelj, prijatelj i inspiracija mnogima. Njegova smrt predstavlja gubitak za čitavu balkansku kulturnu scenu. Ostao je zapamćen kao čovjek koji je znao da spoji različite forme umjetnosti u snažnu poruku. Njegova sposobnost da prenese emocije s lakoćom i istinskom vjerodostojnošću čini ga jedinstvenim među savremenim glumcima.
Brojne institucije već planiraju retrospektive njegovih djela, predstave i izložbe u njegovu čast, čime će se dodatno naglasiti važnost njegovog doprinosa. U srcima kolega i publike ostaće sjećanje na čovjeka koji je istinski živio za umjetnost i davao sebe u svakom projektu. Njegove riječi: „Umjetnost je jezik koji prevazilazi sva ograničenja“ odjekuju kao snažna poruka generacijama koje dolaze.
Dejan Matić ostaje upamćen ne samo kao vrhunski umjetnik, već i kao čovjek duboke empatije, tihe snage i izražajne topline. Njegovo nasljeđe će živjeti u svakom kadru, svakom stihu i svakoj slici koju je ostavio za sobom
