Majka Tereza bila je za života poznata kao humanitarka zlatnog srca. Njeno ime postalo je sinonim za milosrđe  žena koja je odlazila tamo gde niko nije hteo, koja je brinula o onima na koje je, činilo se, i Bog zaboravio.

Svoj život posvetila je ideji da se sprovede božija milost među najsiromašnijima i najbolesnijima. Međutim, nakon njene smrti 1997. godine, svetom su počele da kruže i drugačije priče, koje su bacile senku na njen legendarni ugled.

  • Kritike su se posebno odnosile na njenu poznatu „Kuću za umiruće“ u Kalkuti. Dok su mnogi verovali da je to mesto utehe, pojedini posetioci i volonteri tvrdili su da je zapravo ličilo na mučilište. Dr Robin Foks, urednik prestižnog časopisa The Lancet, posetio je dom 1994. godine i bio šokiran. Pisao je o nehigijeni, nedostatku dijagnostičkih testova i izostanku ublažavanja bola. Ljudi sa terminalnim bolestima ležali su zajedno sa onima koji su imali izlečive bolesti poput tuberkuloze i malarije. Dijagnoze su postavljane „na oko“, a terapija se svodila na aspirin ili antibiotike kojima je istekao rok.

Brojni volonteri su potvrdili ovakvu sliku. Jedna od njih, Meri Laudon, ispričala je da su sestre igle prale u hladnoj vodi i koristile iznova dok se potpuno ne bi otupele. Kada je pitala zašto ne postoji sterilizacija, odgovor je bio da nema vremena. Istovremeno, red je dobijao milione dolara donacija. Problem, dakle, nije bio u novcu, već u principijelnom stavu.

Majka Tereza je verovala da siromaštvo i patnja imaju svoju duhovnu vrednost. Podsticala je sestre i volontere da nemaju medicinsko obrazovanje, tvrdeći da „Bog daje snagu slabima i neznalicama“. Zbog toga su mnogi bolesnici koji su mogli da budu izlečeni jednostavno umirali, položeni na krevet i ostavljeni da čekaju kraj.

  • Posebno je šokantno što je sama Majka Tereza, kada se suočila sa srčanim problemima, tražila najbolju medicinsku pomoć u najskupljim klinikama u Rimu i Kaliforniji. Za bolesne kojima je služila imala je jedno objašnjenje: „Patiš, to znači da te Isus ljubi.“ Jedan od pacijenata joj je na to, u agoniji, odgovorio: „Onda reci svom Isusu da prestane da me ljubi.“

Tokom života, Majka Tereza je preživela niz ozbiljnih zdravstvenih problema. Prvi srčani udar imala je 1983. u Rimu, tokom posete papi Ivanu Pavlu II. Drugi je usledio 1989, kada joj je ugrađena premosnica. Godine 1991. u Meksiku, posle upale pluća, ponovo je imala srčane tegobe. Iako je čak nudila ostavku na čelo Misionarki ljubavi, redovnice su je tajnim glasanjem zadržale. Kasnije je pretrpela i pad, lom ključne kosti, obolela od malarije, a srce joj je bilo sve slabije. Lečila se u najboljim bolnicama sveta, sve do 1997. godine, kada je, iznurena, preminula u Kalkuti.

U trenutku njene smrti, red je brojao hiljade sestara i volontera širom sveta. Vlada Indije priredila joj je državnu sahranu, a već dve godine kasnije papa Jovan Pavle II pokrenuo je postupak za kanonizaciju. Beatifikovana je 2003, a kanonizovana 2016. godine od strane pape Franje.

  • Ipak, iza njenog lika sveticе pojavile su se i ozbiljne sumnje. Gde su nestajale sve donacije? Prema pisanju nemačkog časopisa Štern, samo oko 7% novca odlazilo je direktno na dobrotvorne svrhe, dok se ostatak taložio na računima u vatikanskoj banci. Red Misionarki ljubavi pretvorio se u finansijsko carstvo koje je propagiralo kult siromaštva, dok je istovremeno raspolagalo ogromnim bogatstvom.

Osim kritika vezanih za rad njenih ustanova, otkrivena su i pisma Majke Tereze, objavljena 2007. godine, koja su pokazala da je poslednjih 50 godina života živela u duhovnoj tami. Iako je spolja izgledala kao oličenje vedrine i vere, u pismima je pisala da oseća kako ju je Isus napustio, da ne oseća njegovo prisustvo i da se njena misija odvija u mraku. Uprkos tome, nastavila je da se bori i širi svoju poruku, ali je u privatnosti živela sa ogromnim duhovnim teretom.

Na kraju, Majka Tereza ostaje figura kontrasta. Za mnoge je svetica koja je dala glas siromašnima, a za druge simbol licemerja i zloupotrebe milosrđa. Njene reči o patnji kao izrazu božanske ljubavi i danas izazivaju polemiku. Jedno je sigurno – ona je ostavila neizbrisiv trag, ali iza tog traga i mnoga otvorena pitanja.