Moja svekrva i svekar doneli su odluku koja je za nas postala ozbiljan problem. Odrekli su se svoje imovine u korist svoje druge djece, odnosno braće mog muža. I to nije bilo samo pitanje nekoliko stotina eura, nego ogromnih svota novca, koje su obuhvatile njihovu ušteđevinu, nekretnine, pa čak i imanje koje su godinama vrijedno gradili. Iako su imali dovoljno da žive dostojanstveno i bez brige, odlučili su da sve to predaju drugima.

Nakon što su to uradili, sada očekuju da moj muž, njihov sin, bude taj koji će ih izdržavati. Jasno sam mu rekla da može probati, ali da ću, ukoliko to pokuša, odmah otići kod advokata kako bih se savjetovala o mogućnostima razvoda. Zajedno smo gradili kuću u kojoj živimo, i to je nešto na što imam puno pravo. Nigdje me ne može istjerati, jer sam suvlasnik i moj udio je siguran. Što se tiče automobila, on je također zajednički, i ne dopuštam da se moj trud i doprinos zanemare.

Rekla sam mu da ako da bilo kakav novac svojim roditeljima, odmah ću dati otkaz na svom poslu, jer nemamo nijednu korist od njih, a cijelo vrijeme mi samo oduzimaju. Ne želim biti u situaciji da mi, moj muž i naša djeca, budemo zakidani zbog nesposobnosti njegovih roditelja. Njihov prioritet je očigledno imanje, dok su zanemarili svoje vlastite obaveze prema nama. I to neće moći proći. Ako muž odluči da im daje novac, morat će onda on snositi odgovornost za alimentaciju za našu djecu, i neka od preostalog novca izdržava svoje roditelje ako to uopšte može.

Za svaku uplatu koju muž bude napravio, ja ću biti obaviještena do posljednjeg centa jer mi donosi platu u ruke, a svaki fening koji ide bilo kome, ja ću znati i odobriti. Neću dopuštati da bilo tko u našoj obitelji nastavi s takvim ponašanjem, jer sam odrasla u obitelji gdje je moj otac uvijek privilegovao njegove roditelje, ostavljajući nas da se borimo za ono što nam pripada. To više neću dozvoliti, niti sebi, niti svojoj djeci. Niko neće više imati prava da nas zlostavlja ili uzima za nešto što nismo zaslužili. Ako dođe do razvoda, neka bude, ali ja neću ostati u vezi koja nas dugoročno ugrožava.

U životu nisam navikla da budem žrtva, niti da moje dijete pati zbog nesposobnosti drugih. Od toga nema ništa, i po cijenu svega, ako to znači da moram donijeti teške odluke, neću se ustručavati.

BONUS TEKST

Da li ste znali da osmijeh nije samo univerzalni izraz sreće, već i nevjerovatan način da se poboljša zdravlje? Istraživanja pokazuju da osmijeh može imati pozitivan uticaj na naše fizičko i mentalno stanje. Kada se osmjehnemo, aktiviramo brojne mišiće na licu koji šalju signale našem mozgu, oslobađajući hormone sreće kao što su dopamin, endorfin i serotonin. Ovi hormoni pomažu da se smanji nivo stresa, olakšaju bolovi i poboljša raspoloženje. Zato se često kaže da je osmijeh “besplatna terapija”.

Još zanimljivije, osmijeh je zarazan. Kada vidimo nekoga ko se osmjehuje, naš mozak automatski reaguje i često nesvjesno uzvratimo osmijehom. Ovo je povezano s našim empatijskim odgovorom – kada se osmjehnete nekom, velika je vjerovatnoća da će vam ta osoba uzvratiti osmijeh, stvarajući tako lančanu reakciju pozitivnih emocija.