U današnjem članku pišemo o jednoj zabrinjavajućoj situaciji koja se može dogoditi bilo kojoj obitelji, a odnosi se na privatnost, povjerenje i sigurnost. Ova priča nas podsjeća na to koliko je važno biti svjestan okoline u kojoj se nalazimo, čak i kad smo u društvu prijatelja, te koliko roditelji moraju biti pažljivi u zaštiti svojih djece.
Moja kćerka je otišla kod prijateljice na noćenje, a sve je počelo kao obična, vesela večer. Kasno u noći, međutim, nazvala me, uznemirena i zbunjena. Rekla je da u sobi njene prijateljice postoje dvije “sigurnosne kamere”. Odmah sam osjetila nelagodu, jer nisam mogla razumjeti zašto bi netko postavio kamere u dječju sobu bez objašnjenja. Moja kćerka je, naravno, bila znatiželjna i pitala je o njima, a otac njene prijateljice je tvrdio da su “isključene”. Međutim, moja kćerka je primijetila da lampice na kamerama još uvijek svijetle, što je dodatno pojačalo njezinu zabrinutost.
Instinktivno, moja kćerka je prekrila kamere peškirima. Nije znala što se točno događa, ali osjećala je da nešto nije u redu. Nije bila sigurna u namjere odraslih u toj situaciji, pa je reagirala na način koji je smatrala sigurnim. Međutim, nekoliko minuta kasnije, otac njene prijateljice je upao u sobu, skinuo peškire s kamera i rekao joj: “Molim vas, nemojte to ponovo raditi.”
Taj trenutak za moju kćerku bio je još jedan signal da nešto nije u redu. Kad je otac napustio sobu, odmah me nazvala i rekla da dođem po nju. Osjetila je strah, nesigurnost i nelagodu u toj situaciji, te je bila potpuno uplašena od onoga što se događalo. Bez obzira na to što su odrasli tvrdili da je sve u redu, moj instinkt kao roditelja bio je jasan – trebalo je odmah reagirati.
Ovaj događaj otvorio je mnoge važne teme o sigurnosti i granicama, osobito kada su djeca u pitanju. Ponekad se djeca nalaze u situacijama koje ne razumiju u potpunosti, ali njihov instinkt i osjećaj sigurnosti uvijek bi trebali biti prioritet za roditelje. Privatnost i sigurnost u današnjem digitalnom dobu postaju sve veći izazov, i kao roditelji moramo biti svjesni tehnologije koju naši mališani koriste, ali i okoline u kojoj se nalaze.
Kao roditelj, moj prvi impuls bio je da zaštitim svoju kćerku i donesem ispravnu odluku. Bez obzira na to koliko su ljudi oko nje tvrdili da je situacija pod kontrolom, osjećaj njezine nesigurnosti i straha bio je dovoljan razlog da se odmah reagira. To je bio trenutak kada su se pitanja o privatnosti, sigurnosti i odgovornosti odraslih postavila u potpuno novo svjetlo. Ponekad djeca prepoznaju stvari koje mi odrasli ne primjećujemo ili, iz nekog razloga, želimo ignorirati.
Nakon što smo se vratile kući, razgovarala sam s kćerkom o situaciji. Objasnila sam joj koliko je važno da uvijek sluša svoj instinkt i da nikada ne bi smjela osjećati nelagodu u bilo kojoj situaciji. Iako je bila u prijateljskom okruženju, ono što je doživjela bilo je daleko od uobičajene situacije za dijete. Razgovarali smo o važnosti privatnosti i pravima koje svi imaju, bez obzira na okolnosti.
Na kraju, osjećala sam olakšanje što je moja kćerka imala hrabrosti reagirati i obratiti se meni, jer to nije uvijek lako učiniti, pogotovo u situacijama kada djeca nisu sigurna što je ispravno. Ova situacija bila je važna lekcija za nas obitelj, jer nas je podsjetila na to koliko je važno graditi povjerenje, komunikaciju i sigurnost među roditeljima i djecom, kako bi se djeca osjećala zaštićenom u svakom trenutku
