Moja djevojka živi u inostranstvu, daleko od svog rodnog kraja. Kao i mnogi sa Balkana koji odluče otići preko granice, ona je našla posao u firmi za čišćenje. Iako je posao često nevidljiv i potcijenjen, ona ga obavlja s ponosom i dostojanstvom. Ono što sam primijetio, a što često viđam među ljudima koji odlaze raditi vani, jeste da se nakon nekog vremena vraćaju kući i pokušavaju stvoriti sliku o sebi koja nije istinita. Govore o fakultetima koje su navodno završili, poslovima advokata, doktora, inženjera i drugih profesija koje zvuče bolje u očima drugih. Često se kriju ili umanjuju istinu o onome čime se zapravo bave.
- Jednom prilikom, prijatelj je pitao moju djevojku čime se tačno bavi u inostranstvu. Očekivao sam da će se posramiti i možda izmišljati nešto drugo, jer sam znao kako ljudi često kriju svoje stvarne poslove ili ih prikazuju kao nešto značajnije nego što jesu. Često sam i sam znao izbjegavati da kažem čime se ona bavi kad me to pitaju, praveći se kao da ne znam ili ne želim da otkrijem istinu.
Međutim, njena reakcija je bila iznenađujuće drugačija. Ona je sa širokim osmijehom i ne skrivajući ponos rekla da je čistačica. Izgovorila je tu riječ jasno, bez trunke srama, s ponosom što radi svoj posao. Njena iskrenost i samopouzdanje su učinili da se cijela prostorija na trenutak zamisli i pogleda drugačije.
Nakon što je izgovorila šta radi, nastavila je da objašnjava: “Vi možda mislite da ja ne radim ništa značajno, da mi posao nije važan, ali to nije tačno. Na kraju svakog mjeseca imam čist obraz, pun novčanik i osmijeh na licu. Iako mi ruke ponekad budu prljave, moj obraz i moja duša su čisti.” Te riječi su me duboko pogodile i ispunile ponosom.
- Znam da se mnogi ljudi danas, posebno sa naših prostora, često stide da priznaju čime se stvarno bave ako taj posao ne donosi neku društvenu prestižnost ili ako nije na visokim funkcijama. Puno je onih koji se kriju ili pretvaraju da su nešto drugo samo da bi impresionirali druge ili da bi se uklopili u određene standarde koje društvo nameće. Ali iskreno, ne treba se stidjeti nijednog poštenog posla. Svaki posao ima svoju vrijednost, a pošten rad, bez obzira na to koliko ga drugi ne cijene, treba biti razlog za ponos.
Ta lekcija koju mi je moja djevojka tada naučila bila je dragocjena. Pokazala mi je koliko je važnije biti iskren i pošten prema sebi i drugima, nego graditi lažne slike koje nikome ne donose ništa dobro. Ponos koji nosi zbog svog rada jači je od bilo kakvog društvenog pritiska ili stigme.
Osim toga, njena priča podsjeća koliko je važna dostojanstvena radna etika. Bez obzira na to čime se bavimo, ako svoj posao radimo s ljubavlju, odgovornošću i integritetom, rezultati neće izostati. Prljave ruke nisu znak slabosti ili neuspjeha, već dokaz truda i rada. A čista savjest i dostojanstvo su stvari koje ništa ne može kupiti.
Takođe, često zaboravljamo koliko su zapravo važni poslovi koji se tiču održavanja higijene i urednosti. Bez njih ne bismo imali zdravu i urednu sredinu za život i rad. Ljudi poput moje djevojke čine da mnogi drugi mogu da funkcionišu i da žive bolje. Njihov rad, iako možda nevidljiv ili neprimećen, ima ogroman značaj za društvo.
Sve ovo me je natjeralo da sagledam svoje stavove i ponašanja prema drugima i prema sebi. Često se stidimo onoga što jesmo ili od čega zarađujemo za život, a zapravo je poštenje i iskrenost ono što nas čini velikim. Sramota je ne biti iskren i živjeti u lažima, a ne raditi posao za koji bismo trebali biti ponosni.
- Kroz njen stav i riječi, naučio sam koliko je važno da se svaki čovjek osjeća dobro u svojoj koži i u svom poslu, bez obzira na to koliko drugi možda to ne cijene. Ponos se ne mjeri položajem ili titulom, već karakterom i dostojanstvom koje nosimo u sebi.
Zahvalan sam što sam imao priliku vidjeti takvu snagu i iskrenost, koja nije samo osobna priča jedne djevojke koja čisti, nego i univerzalna poruka svim ljudima da poštuju sebe i svoj rad. U svijetu u kojem se često vrednuje samo spoljašnji sjaj i privid, ona me podsjetila da je prava vrijednost u iskrenosti i čistom obrazu.
Ona je sa svojom jednostavnošću, ponosom i dostojanstvom promijenila moj pogled na mnoge stvari, a to je nešto što ću nositi sa sobom cijelog života. Zbog nje sam prestao gledati na posao kroz prizmu društvenih predrasuda i počeo da cijenim svaki pošten trud.
U konačnici, ona me naučila jednu važnu lekciju: pravo bogatstvo nije u titulama i položajima, već u poštenju, dostojanstvu i u tome da budemo zadovoljni sobom. To su vrijednosti koje niko ne može oduzeti i koje nas istinski čine ljudima.