U današnjem članku želim da podijelim jedno sasvim obično iskustvo koje se, u samo nekoliko minuta, pretvorilo u ozbiljnu zabrinutost. Pišem iz ličnog ugla, jer ponekad upravo male, naizgled bezazlene situacije pokažu koliko je važno ostati smiren i informisan.
Sve je počelo jednim tihim jutrom u dvorištu, dok je dan tek počinjao. Sunce se probijalo kroz grane, trava je bila mokra od rose, a moj pas Bruno je, kao i svakog jutra, trčkarao okolo pun energije. Njuškao je travu, zavirivao ispod žbunja i ponašao se potpuno uobičajeno. Ništa nije nagovještavalo da će se ta šetnja pretvoriti u razlog za paniku.
Dok sam prolazila pored cvjetne leje, blizu starog panja, nešto mi je zapelo za oko. Na zemlji su se nalazile male, jarko narandžaste kuglice, pravilnog oblika i gotovo glatke površine. U prvi mah pomislila sam da su u pitanju dječje igračke ili možda plastične loptice koje su nekako dospjele u dvorište. Međutim, što sam više gledala, primjećivala sam ih svuda – ispod klupe, uz ogradu, pored kompostera. Sve su bile iste, kao da su se preko noći pojavile niotkuda.
Osjetila sam nelagodu. Pitanja su se nizala jedno za drugim. Da li su to bobice, neka vrsta gljiva, ili nešto sasvim treće? Zašto ih ima toliko i zašto su baš tu? Nisam stigla da razmislim do kraja, jer me je Bruno preduhitrio. Prije nego što sam reagovala, uzeo je jednu od tih kuglica u usta i počeo da je žvaće. U tom trenutku me je obuzeo čist strah.
- Povikala sam i natjerala ga da to ispljune, ali srce mi je već lupalo kao ludo. Odmah su mi kroz glavu prošle najgore misli – šta ako je otrovno, šta ako je progutao dio, šta ako se radi o nečemu opasnom? Bez razmišljanja sam uzela telefon i pozvala veterinara.
Pokušala sam da objasnim šta sam vidjela, iako sam i sama bila uznemirena. Sa druge strane čula sam smiren glas koji me je odmah malo umirio. Savjetovao me je da pošaljem fotografije tih neobičnih kuglica kako bi mogao tačnije da procijeni o čemu se radi. Brzo sam uslikala nekoliko komada i poslala slike.
Nedugo zatim, veterinar me je ponovo pozvao. Objasnio mi je da se vrlo vjerovatno radi o sluzoviku, u narodu poznatom kao „vučje mlijeko“. Naglasio je da to nije gljiva u klasičnom smislu, već poseban tip organizma koji se često pojavljuje na vlažnim mjestima, trulom drvetu i starim panjevima. Iako izgled može djelovati zastrašujuće, rekao je da nije otrovno, ali da nije jestivo ni za ljude ni za životinje.
- Osjetila sam ogromno olakšanje. Ipak, objasnio mi je i da, kada se zgnječe, ove tvorevine mogu izazvati iritaciju kože ili sluzokože, naročito kod osjetljivih osoba ili životinja sklonih alergijama. To je bio dovoljan razlog da odlučim da ih uklonim iz dvorišta.
Pažljivo sam pregledala Bruna, provjerila da li pokazuje bilo kakve znakove nelagode ili trovanja. Srećom, bio je potpuno u redu, kao da se ništa nije dogodilo. Ipak, nisam željela da rizikujem. Sakupila sam sve te narandžaste kuglice, stavila ih u kesu i iznijela daleko od dvorišta, pazeći da ne dođu u kontakt s kožom.
Kasnije sam se dodatno informisala i saznala da se ovakvi sluzovici često pojavljuju tokom toplih i kišnih perioda, naročito ljeti. Ne predstavljaju ozbiljnu prijetnju, ali njihov izgled može lako izazvati paniku, posebno kod vlasnika kućnih ljubimaca. Od tog dana, mnogo pažljivije posmatram dvorište i obraćam pažnju na svaku neobičnu pojavu.
Ovo iskustvo me je naučilo jednoj važnoj lekciji. Ako primijetiš nešto čudno u svom okruženju, nemoj to ignorisati. Fotografija i kratak razgovor sa stručnjakom mogu spriječiti veliku brigu. A ako imaš kućne ljubimce, dodatni oprez je uvijek opravdan.
Najvažnije je ostati smiren i reagovati razumno. Ponekad ono što izgleda zastrašujuće zapravo je bezazleno, ali odgovornost prema sebi i onima koje volimo uvijek treba da bude na prvom mjestu
