Nakon što je legendarni fudbaler Siniša Mihajlović preminuo 16. decembra 2022. godine, njegova supruga Arijana povukla se iz javnosti, obuzeta tugom i bolom zbog gubitka čoveka s kojim je delila ceo svoj život.
- Njeno povlačenje bilo je prirodna reakcija na tragediju, jer je ostala bez oslonca i partnera koji joj je bio stub u svemu. Tek nakon dugog perioda žalosti, zahvaljujući podršci svoje dece i najbližih, Arijana je shvatila da život mora da teče dalje, pa je pronašla snagu da napravi novi korak i krene u privatni posao.
Uz podršku poslovnog partnera Alesandra, odlučila je da se oproba u ugostiteljstvu i u Rimu je otvorila restoran-bar. Taj prostor nije samo poslovni projekat, već i simbol njenog povratka životu. Enterijer je uredila po sopstvenoj zamisli, dok su i ćerke dale svoje sugestije, želeći da svaki detalj odiše toplinom i duhom njihove porodice. Restoran se nalazi u kvartu Parioli, mestu koje za Arijanu ima posebnu emotivnu vrednost jer je tu provodila mladost, okupljala se s prijateljima i gradila uspomene tokom osamdesetih i devedesetih godina. Danas, ovaj lokal nije samo prostor u kojem se služi hrana, već i mesto gde se organizuju porodična okupljanja, gde se prepliću posao, emocije i sećanja.
- Za nju, restoran je bio lek u najtežem periodu života. Mesecima nije mogla da izađe iz kuće jer je bol bio prevelik, ali onda je odlučila da učini nešto što će je osnažiti i dati smisao svakodnevici. Ugostiteljski objekat postao je njena nova misija, nešto što joj vraća osmeh na lice i snagu da nastavi dalje. Svi koji su posetili restoran hvale njegovu atmosferu i italijansku kuhinju, ali ono što najviše odjekuje jeste energija i ljubav koju je Arijana unela u svaki detalj.
U svojim retkim javnim istupima, Arijana je govorila o bolnom trenutku kada je izgubila supruga. Sinišina smrt bila je, kako kaže, najintenzivniji i najstrašniji događaj njenog života. Tog dana, u njihovoj kući u Rimu, oko njega su bili ona, njihova deca, roditelji i najbliži prijatelj. Držeći ga za ruku, Arijana mu je šapnula da može da ode miran, obećavši mu da će brinuti o deci. Tek tada je, kaže, osetila da ga je napustio poslednji dah. Taj trenutak zauvek će ostati urezan u njenoj duši, ali i kao zavet koji će čuvati dok je živa.
Nakon njegove smrti, dugo je osećala njegovo prisustvo u kući. Govorila je kako bi ponekad čula šum njegovih papuča ili videla kako se posteljina pomera, kao da je on i dalje tu. Posebno ju je proganjao broj 19, koji se stalno pojavljivao u njenom životu – Siniša je sahranjen 19. decembra, njihova prva ćerka i njena majka rođene su tog datuma, a često bi upravo u 19:19 pogledala na sat. Sve to doživljava kao znak da je on i dalje prisutan, na neki način povezan sa porodicom.
- Arijana priznaje da joj odlazak na rimsko groblje Verano, gde sada počiva njen suprug, predstavlja pravi test izdržljivosti. Tamo ne oseća njegovo prisustvo, već ga pronalazi u njihovom domu, u svakodnevnim stvarima koje je ostavio iza sebe. Njegovu odeću i predmete nije mogla da skloni. Kada poželi da mu bude bliska, pogleda njegovu sliku ili stavi na glavu njegov kačket – tada se oseća manje usamljeno. To su mali rituali koji joj pomažu da nastavi, da pronađe mir u neizlečivoj boli.
Sam grob Siniše Mihajlovića premešten je iz prvobitnog mesta ukopa u Aleju velikana na monumentalnom rimskom groblju Verano, po želji porodice i uz odobrenje gradonačelnika. To groblje, smešteno pored Bazilike San Lorenco, smatra se muzejom pod otvorenim nebom jer u sebi nosi umetnička dela i večna počivališta brojnih velikana. Time je Siniši odato priznanje kakvo zaslužuje, jer je iza sebe ostavio neizbrisiv trag u fudbalu, ali i u srcima svih koji su ga poznavali i voleli.
Danas, Arijana Mihajlović pokazuje da je moguće pronaći snagu i nakon najtežeg gubitka. Njena priča je svedočanstvo o tome da život mora ići dalje, da porodica i ljubav mogu biti oslonac i da je važno pronaći novi smisao. Njena hrabrost da pokrene restoran, da ponovo izađe pred ljude i nastavi da se bori, inspiriše mnoge žene koje prolaze kroz slične tragedije. Način na koji ona čuva uspomenu na supruga, a istovremeno gradi budućnost za sebe i svoju decu, oslikava snagu ljudskog duha.