Detektiv seržant Nik Holms bio je na dužnosti kada je primio hitan poziv koji će označiti početak jedne od najpotresnijih istraga u Velikoj Britaniji. U julu 1994. godine, samo nekoliko sati nakon rođenja, beba Abi Hamfriz oteta je iz Kraljičinog medicinskog centra.

Osoba koja se predstavila kao medicinska sestra izvela je otmicu, ostavljajući roditelje, Karen i Rodžera, u očajničkoj borbi za istinu.

Kada je Holms pozvan da ode u Vest Bridgford, nije znao prirodu slučaja. Dolaskom na lice mesta, zatekao je veliki broj automobila, medijskih ekipa i detektiva. Atmosfera je bila napeta, a situacija ozbiljna. Glavni istražitelj, detektiv-superintendent Hari Šepard, ubrzo je svima objasnio – beba je nestala iz bolnice, i svi resursi stavljeni su u pogon.

U naredna 24 sata, broj ljudi uključenih u istragu značajno je porastao. Mediji iz celog sveta pratili su razvoj događaja. U potragu je uključen i poznati kriminalni psiholog Pol Briton, kako bi se analiziralo ponašanje potencijalnog počinioca. Policija je danima pratila različite tragove, uključujući i dojavu od novinarke o ženi koja je tvrdila da je odgovorna za otmicu.

  • Ta žena, međutim, nije bila prava otmičarka, već prevarantkinja koja je želela pažnju. Policija je u njenom domu pronašla periku i isečke iz novina, ali Abi nije bila tamo. Taj trenutak, kad su svi pomislili da je slučaj rešen, bio je bolan – nada se ugasila u trenu, a potraga je morala da se nastavi.

Policija je ubrzo došla do Džuli Keli, mlade žene iz Volatona, koja je navodno nedavno rodila djevojčicu. Komšije su verovale da je bila trudna, njen partner je bio uveren da je otac, a prozori kuće bili su ukrašeni čestitkama za rođenje bebe. Policajci su posetili njen dom, ali su propustili da temeljno ispitaju ključne detalje. Prihvatili su objašnjenja da je Džuli rodila bebu i otišli, ne sumnjajući da je dete koje su videli možda oteta Abi.

Ispostavilo se da je Džuli izmislila trudnoću kako bi zadržala partnera koji je planirao da je napusti. Kada je shvatila da neće roditi na vreme, odlučila je da “proizvede dete”. To je motivisalo čin otmice. Kasnije se saznalo da je zaista zatrudnela, ali mnogo kasnije nego što je tvrdila.

Pravi pomak u istrazi došao je nakon što je porodilja iz Amerike kontaktirala vlasti i potvrdila da Džuli nije mogla da rodi, jer nije bila dovoljno trudna. Policija je potom stavila kuću pod nadzor, i obavila detaljnu proveru. Beba Abi je pronađena živa i nepovređena.

  • Detektiv Holms bio je taj koji je prepoznao bebu, podigao je iz kreveca i izneo iz kuće. Taj trenutak, kako je kasnije rekao, bio je jedan od najemotivnijih u njegovoj karijeri. Postojala je lična povezanost – tokom dana i nedelja istrage, često je razgovarao sa roditeljima, pokušavajući da im objasni svaki korak koji policija preduzima kako bi pronašla njihovu ćerku.

Holms se seća i dana kada je prisustvovao krštenju male Abi. Bio je to rijedak trenutak radosti u policijskom poslu prepunom teških i traumatičnih slučajeva. Abi je tada vraćena u bolnicu na pregled, a potom je porodica odlučila da započne novi život u Novom Zelandu, daleko od tragedije koja ih je zadesila.

Nažalost, godine kasnije, život je donio novu tragediju. Nakon što je njena majka Karen preminula od raka dojke, Abi je dobila dijagnozu tumora na mozgu. Prognoze su joj davale još samo godinu dana života, ali je, uprkos svemu, živjela skoro četiri godine nakon toga. Preminula je krajem prošle godine, ostavljajući iza sebe dubok trag tuge, ali i priču o hrabrosti, upornosti i nepravdi koju je kao dete preživela, a kasnije kao mlada žena podnosila dostojanstveno.

Ova priča ostaje kao podsetnik koliko su životi krhki, kako se tragedije mogu pretvoriti u svetske vesti, i kako čak i najneočekivanije situacije mogu pokazati snagu ljudske volje i saosećanja.