Porodične tajne postoje u gotovo svakoj porodici. Nekada su to sitnice koje se prenose šapatom, a nekada ozbiljne priče koje mogu promeniti živote.

Neke se skrivaju iz stida, druge iz želje da se sačuva mir ili da se zaštite najbliži. Upravo takva jedna tajna obeležila je život Džozefin Latimer, poznate kao Džosi, koja je tek u poznim godinama saznala istinu o svom poreklu.

Sve se dogodilo u trenutku kada se Džosi opraštala od svoje majke. Dok je sedela kraj njenog bolničkog kreveta, majka joj je priznala nešto što joj je okrenulo život naglavačke. Rekla joj je da čovek koga je smatrala ocem, čovek koji ju je podizao i voleo, zapravo nije njen biološki otac. Taj čovek, Skot, preminuo je još kada je imao 42 godine, a tek osam godina kasnije, pred majčinim poslednjim trenucima, isplivala je istina.

  • Majka je opisala da je njen pravi otac bio stariji i visok muškarac, a Džosi se tada setila da je isto to čula još kao dete. Sećala se davne rečenice, izgovorene dok je imala tek pet godina, kada joj je majka pomenula da ju je jednom odvela da vidi tog čoveka dok je bila beba. U prvi mah, osećaj je bio poražavajući – morala je da se suoči sa činjenicom da osoba koju je smatrala ocem nije bila njen pravi roditelj, već zapravo očuh.

Majčino objašnjenje je donelo više svetla. Ispričala je da je Džosi začeta u trenutku kada su ona i Skot imali pauzu u vezi. Taj detalj podstakao je Džosi da, nakon majčine smrti, potraži svoje korene i otkrije istinu. U tome joj je pomogla moderna nauka – uradila je DNK test, čiji rezultati su pokazali da je njen biološki otac bio čovek po imenu Džon, koji je umro pre tri decenije u 84. godini života.

Ono što je usledilo bilo je iznenađenje kakvo nije mogla da zamisli. Naime, otkrila je da ima čak 35 polubraće i polusestara s očeve strane. Kada se sve sabralo, Džosi je shvatila da ukupno ima 42 brata i sestre, što je brojka koju je teško pojmiti. Rezultati DNK analize doveli su je prvo do nećaka, a zatim i do rođaka koji su joj potvrdili identitet njenog oca. Sve je postalo jasnije kada se i njena najstarija sestra po majci setila tog čoveka i ispričala detalje.

Džosi se prisećala da su tokom njenog detinjstva kružile glasine o tome da Skot nije njen pravi otac. Kada je imala samo devet godina, Skot joj je sam rekao: „Znam da nisi moje dete, ali dok god te ja odgajam, ti si moja.“ Tada te reči nije shvatila ozbiljno, ali mnogo godina kasnije razumela je njihovu dubinu.

Potraga za novom porodicom odvijala se preko DNK stranica i genealogskih istraživanja. Kada je pronašla kontakt, usledio je prvi videopoziv. Na svoje iznenađenje, otkrila je da su mnogi od njene braće i sestara odrasli u istom susedstvu, gotovo pred njenim očima, a da nikada nisu znali za nju. Ispostavilo se da je njihova porodica već decenijama organizovala godišnja okupljanja, a sada je i njoj upućen poziv.

  • Iako je bila nervozna i uplašena kako će je dočekati, iskustvo je bilo čarobno. Prihvatili su je raširenih ruku, dočekali s ljubavlju i učinili da se oseća kao deo njihove priče. Opisala je taj trenutak kao da se našla u seriji, jer je sve bilo toliko emotivno i neočekivano.

Poseban trenutak bio je susret sa najstarijom sestrom, Etel, koja je imala 99 godina. Kada su se upoznale, Eteline oči zasijale su od radosti. Satima su razgovarale, a Etel je ispričala o skromnim počecima njihovog oca, o njegovom životu i o tome kako je nekada bio među najpoželjnijim neženjama u gradu. Džosi je shvatila da je otac verovatno namerno ostao po strani, želeći da poštuje njen život sa majkom i Skotom. Ipak, u srcu je ostala želja da je bar jednom došao da joj se predstavi.

Naposletku, nova porodica povela ju je i do očevog groba. Kleknula je pored spomenika, položila ruke na hladni kamen i osetila mešavinu tuge i sreće – tuge jer ga nikada nije upoznala, i sreće jer je konačno našla deo sebe koji je toliko dugo bio skriven. Taj trenutak bio je most između prošlosti i sadašnjosti.

Danas, Džosi kaže da se oseća blagosloveno što je pronašla svoju veliku porodicu. Sa sestrom i braćom provodi vreme kao da se poznaju ceo život, a u njenom srcu više nema praznine. Tajna njene majke, koja je mogla zauvek ostati zakopana, otvorila joj je vrata jednog novog sveta i donela joj osećaj pripadnosti i ljubavi.