Ljudsko tijelo je fascinantan kompleks koji se sastoji od preko 200 kostiju, nekoliko biliona mikroba i čak 37 biliona ćelija. Kada osoba umre, započinje proces postepenog propadanja tijela, pri čemu različiti organi propadaju različitom brzinom, nekima je potrebno čak i nekoliko godina da se potpuno raspadnu.
- U prva dva do četiri dana nakon smrti, mikrobi se šire po cijelom tijelu. Oni proizvode otrovne plinove poput amonijaka i sumporvodonika, što uzrokuje nadutost i neugodan miris tijela. Zbog nedostatka kisika, propadanje počinje s organima kojima je kisik najpotrebniji, poput mozga. Ćelije mozga sadrže 70% vode i kada ostanu bez kisika, počinju otpuštati vodu. Ovo je razlog zašto se voda može naći na dnu leša ubrzo nakon smrti.
Proces propadanja u crijevima počinje nekoliko sati nakon smrti. Umirući imunološki sustav više ne može kontrolirati mikrobe koji obično pomažu u probavi hrane, pa oni počinju migrirati kroz tkivo. Nakon nekoliko sati, dospijevaju do jetre i žučne kese, koja sadrži žućkasto-zelenu žuč koja služi za razgradnju masti. Kada mikrobi pojedu te organe, žuč se širi po tijelu, bojajući ga u svoju boju.
Nakon tri do četiri mjeseca, žuta boja tijela prelazi u smeđe-crnu nijansu zbog propadanja krvnih žila i oksidacije željeza u njima. U isto vrijeme, molekularne strukture koje drže ćelije zajedno se raspadaju, a tkivo se pretvara u vodenastu kašu.
Nakon nešto više od godinu dana, kisele tjelesne tekućine i toksini počinju razgrađivati pamučnu odjeću na mrtvom tijelu, pa se ona raspada. Nakon desetak godina, u uvjetima s dovoljno vlage i niskim nivoom kisika, dolazi do hemijske reakcije koja masnoću na bedrima pretvara u supstancu nalik na sapun, poznatu kao mrtvački ili grobni vosak.
Ako tijelo nije izloženo vlazi, može doći do prirodne mumifikacije. Voda isparava kroz tanku kožu na ušima, nosu i kapcima, što dovodi do njihovog isušivanja i crne boje. Ovaj proces je poznat kao mumificiranje.
- Otprilike 50 godina nakon smrti, tkivo polako nestaje, ostavljajući iza sebe mumificiranu kožu i tetive. Tokom sljedećih trideset godina, i one se raspadaju, tako da nakon 80 godina od smrti ostaju samo kosti. Do 100. godišnjice smrti, kolagen u kostima drastično se smanjuje, pa kosti počinju pucati i propadati. Na kraju, one se pretvaraju u krhku mineralnu materiju koja se u zadnjoj fazi raspada pretvara u prah.
Međutim, jedan dio tijela ostaje gotovo nepromijenjen – zubi. Oni su otporni na proces raspadanja i ne mogu se potpuno uništiti. Pored zuba, najlonski šavovi odjeće mogu također preživjeti proces raspadanja i ostati dugo nakon što je tijelo potpuno nestalo. Također, grobni vosak može ostati kao posljednji trag tjelesnih masnoća koje su prošle kroz kemijske promjene.
BONUS TEKST
Smrt je neizbježan i prirodan dio života koji donosi kraj fizičkog postojanja osobe. Kada smrt nastupi, tijelo prolazi kroz niz promjena koje se dešavaju u različitim fazama. Evo detaljnijeg prikaza tih faza i procesa koji se dešavaju nakon smrti:
Neposredno nakon smrti
Krajnji trenutak: Kada srce prestane kucati i mozak prestane funkcionirati, tijelo ulazi u stanje poznato kao klinička smrt. U tom trenutku prestaje cirkulacija krvi, a tijelo više ne prima kisik.
Algor mortis: Odmah nakon smrti, tijelo počinje gubiti toplinu i postupno se hladi dok ne dostigne temperaturu okoline. Ovaj proces se naziva “algor mortis” ili “hladnoća smrti”.
Rigor mortis: Mišići tijela počinju se ukočiti u procesu nazvanom “rigor mortis”, koji obično počinje unutar 2-6 sati nakon smrti i može trajati do 72 sata. Ovaj proces je rezultat kemijskih promjena unutar mišićnih vlakana.
Raspadanje tijela
Autoliza: U roku od nekoliko sati nakon smrti, enzimi unutar stanica počinju razgrađivati tkiva u procesu poznatom kao “autoliza”. To je početak unutrašnjeg raspadanja tijela.
Putrefakcija: Mikroorganizmi, posebno bakterije, počinju kolonizirati tijelo i razgrađivati organske materijale. Ovaj proces dovodi do proizvodnje plinova poput amonijaka i sumporvodika, koji uzrokuju neugodan miris i nadutost tijela.
