Ljudi širom bivše Jugoslavije često gaje nostalgična sjećanja na prošlost, prisjećajući se raznih aspekata života koji su karakterizirali to doba, uključujući tradicionalnu hranu, modu, muziku, filmove i razne kulturne trendove. U posljednje vrijeme, na društvenim mrežama korisnici su započeli razgovore o tome kako su izgledali ljetni odmori u bivšoj Jugoslaviji, ističući da su ti trenuci bili znatno drugačiji od današnjih iskustava. S obzirom na to, pitanje je da li je taj period bio bolji ili gori; to ostavljamo svakome od vas da procijeni na svoj način.
Na Fejsbuk stranici pod nazivom „Nostalgija“ nedavno je objavljena fotografija koja prikazuje jednu plažu u Hrvatskoj iz 80-ih godina prošlog vijeka. Ova slika hvata trenutke bezbrižnosti, opuštenosti i slobode, gdje su ljudi uživali u morskim radostima bez briga i kompleksa.
Na slici se mogu primijetiti ljudi koji ne koriste ležaljke, a mnogi od njih nemaju ni peškire. U to vrijeme, internet nije postojao, a umjesto toga, svi su se družili i razgovarali jedni s drugima, stvarajući harmoničnu atmosferu koja nije bila opterećena stresom ili takmičenjem za najbolje mjesto na plaži, niti plaćanjem ulaska na plažu.
- Ova fotografija je skupila gotovo 1000 lajkova i izazvala mnoštvo komentara koji su se kretali u sličnom tonu nostalgije. Mnogi su komentatori istaknuli da je cijela atmosfera bila mnogo opuštenija nego danas, naglašavajući da plaže nisu bile samo još jedan način za zaradu. Sve plaže su bile dostupne svima, a ideja o „ucjenjivanju“ turista sa ležaljkama bila je nezamisliva. Jedan korisnik je napisao: „Izađeš iz mora i legneš mokar u pijesak. Čudo, preživiš!“ Drugi je dodao: „Bez ležaljki i suncobrana, ja sam ljeto provodio upravo tako i bilo je savršeno.“
Bilo je mnogo komentara koji su se slagali s tim osjećajem: „Nema peškira, nema ležaljki, nema faktora 50, nema kišobrana. Njih četvoro sjedi na jednom malom dušeku, nije tijesno, pričaju, smiju se, druže se. Fokusirani su jedni na druge, sretni i zahvalni za neka nekadašnja vremena koja su bila humanija i bogatija, gotovo nestvarna, poput prizora iz razglednice.“
Jedan korisnik je to sažeo rečima: „Pijesak bez ležaljki i suncobrana, more je bilo važno, kao i sunce i zadovoljstvo.“ Mnogi su se složili da, iako nisu imali mnogo, bili su zadovoljni svojim životima. „Bilo nam je lijepo, nikad više tog opuštenog i normalnog života. Nije nam bilo dovoljno, ali smo bili zadovoljni,“ napisao je jedan korisnik. Drugi je dodao: „Bilo je mjesta za sve, ne samo za one s dubokim džepovima, i nije bilo ležaljki ili suncobrana.“
Sve u svemu, ovi komentari i sjećanja na prošlost oslikavaju duboku vezanost ljudi za jednostavniji, manje komercijalizovani način života, gdje su se zadovoljstva nalazila u malim stvarima i gdje je uživanje u prirodi bilo dostupno svima, bez obzira na financijsku situaciju. U ovim vremenima modernih tehnologija i komercijalizacije, sjećanje na takve trenutke postaje još dragocjenije, potičući nas da razmislimo o tome što je zaista važno u životu.
Komentari su bili beskrajni: „Nema peškira, nema ležaljki, nema faktora 50, nema kišobrana. Njih četvoro sede na jednom malom dušeku, nije tijesno, pričaju, smiju se, druže se, usredsređeni jedno na drugo, zadovoljni i zahvalna neka nekadašnja i prošla vremena, humanija i bogatija, nekako nestvarna kao na razglednici.“
