Lidija je na dan sahrane svog oca doživjela šok koji nikada neće zaboraviti. U trenutku kada je mislila da je sve već gotovo, istina o njegovom životu i njegovim tajnama iz prošlosti počela je izlaziti na svjetlo…
Porodične tajne često ostanu zakopane godinama, ponekad i cijeli život, a istina nađe put da ispliva na površinu tek onda kada je već kasno da se postave pitanja. Takva sudbina zadesila je i Lidiju, djevojku koja je tek na sahrani vlastitog oca otkrila da je čitav život živjela u sjeni jedne ogromne laži.
Njen otac, za kojeg je vjerovala da je uzoran muž i brižan roditelj, čovjek kojem se divila i koji je za nju bio oličenje snage, topline i moralne čestitosti, vodio je paralelni život – skrivajući od nje i njene majke postojanje druge porodice. Ta bolna istina došla je na najteži mogući način, u danima tuge i šoka nakon njegove iznenadne smrti u saobraćajnoj nesreći.
“Mislila sam da ga poznajem…”
„Moj otac je bio najnježniji i najdivniji čovjek koga sam poznavala. Bio je pažljiv, požrtvovan, podržavao me u svemu i nikada nije dizao ton na mene. Nikad nisam ni mogla da zamislim da iza te slike stoi neka druga stvarnost – još manje da on ima drugo dijete. Naša porodica je uvijek djelovala skladno, toplo, ispunjeno ljubavlju”, započela je svoju ispovijest dvadesetogodišnja Lidija.
- Nakon očeve smrti, Lidija i njena majka bile su shrvane. Pripremale su sahranu sa suzama u očima i teretom koji su jedva nosile. Ipak, ništa ih nije moglo pripremiti za ono što će se desiti tog dana.
Nepoznata djevojka u crnini… koja liči na mene
Na samoj sahrani, Lidijin pogled privukla je djevojka u crnini, otprilike njenih godina. Bila je vidno potresena, jecala je tokom čitave ceremonije, a nešto u njenim crtama lica učinilo je da Lidija zastane. Ličila je… na nju.
„Pomislila sam da mi se priviđa. Ta djevojka ne samo da je plakala kao da je izgubila najbližeg člana porodice, već je imala oči poput mojih. Bila je starija od mene možda samo pola godine. Pitala sam baku ko je to. Samo je odmahivala glavom i rekla: ‘Niko’. Ali u meni je nešto gorjelo. Znala sam da tu ima više od pukog slučajnog prisustva”, prisjeća se Lidija.
Rečenica koja je promijenila sve
Nakon sahrane, pomenuta djevojka je prišla Lidiji, stisnula joj ruku i postavila jednostavno pitanje: „Ti si Lidija?” Kada je Lidija klimnula glavom, djevojka je oborila pogled i tiho izgovorila riječi koje će joj zauvek ostati urezane u pamćenje:
„On je bio i moj otac.”
Lidija je zanijemila. Osjećala je kako joj se svijet ruši pod nogama. Bila je previše šokirana da bi reagovala. Te večeri pokušala je da razgovara s majkom, ali naišla je na zid – negaciju, bol i odbijanje svake pomisli da je njen muž mogao živjeti drugi život.
Baka je znala – i ćutala
Dva dana kasnije, još uvijek potresena, Lidija je otišla kod bake – očeve majke – odlučna da sazna istinu. Baka je isprva poricala, pa se ljutila, ali kada je Lidija insistirala, uz obećanje da nikada neće kontaktirati tu djevojku ako joj sve ispriča, baka je konačno popustila.
„Skuvala je kafu, sjela preko puta mene, pogledala me ravno u oči i rekla: ‘Tvoj otac je imao još jednu porodicu.’ Tog trenutka sve se u meni srušilo.”
Dvostruki život: Dvije žene, dvije ćerke
Otac je, kako je baka ispričala, prije braka sa Lidijinom majkom bio u vezi sa drugom ženom. Ta žena je ostala trudna, ali dok je čekala dijete, on se zaljubio u Lidijinu majku – koja je ubrzo takođe ostala trudna. Izabrao je Lidijinu majku, ali nikada u potpunosti nije napustio drugu ženu.
Njegova druga kćerka, Lenka, rođena je samo šest mjeseci prije Lidije. Iako je nikada nije javno priznao kao svoje dijete, trudio se da bude prisutan u njenom životu, paralelno sa svojom “zvaničnom” porodicom. Kada bi Lidija i njena majka išle same na ljetovanje, misleći da otac radi – on bi to vrijeme provodio sa drugom porodicom.
Baka je tvrdila da njen sin nikada nije volio tu ženu, ali da je ostao zbog djeteta. Ćutala je godinama, štiteći sina, i nikada nije otkrila tajnu – ni snahi, ni unuci.
Tajno prijateljstvo i veza koja je postajala neraskidiva
Iako je bila u šoku, Lidija nije mogla prestati razmišljati o svojoj polusestri. Imala je osjećaj da ne može tek tako ignorisati njeno postojanje. Mjesecima kasnije, potajno ju je kontaktirala preko društvenih mreža. Prvi put su se našle na izletištu van grada. Tu je saznala Lenkinu stranu priče.
Lenka je znala za Lidiju. Znala je da ima sestru, ali nikada nije dobila dozvolu da joj priđe. Gledala ju je iz daljine, patila, i čuvala obećanje majci da je neće kontaktirati.
Ipak sestre
Uprkos svemu, Lidija i Lenka su postale nerazdvojne. Njihova veza je rasla tiho, bez znanja Lidijine majke i bake. Pomagale su jedna drugoj, delile uspomene, stvari, savjete – i počele da grade odnos koji nikada nisu imale priliku da razvijaju kao djeca.
„Možda sam ga osuđivala, ali sada vidim da nisam tako različita od svog oca. I on je pokušavao da bude dio oba svijeta, a sad to činim i ja. Ne odobravam njegove izbore, ali razumijem da je ljubav prema djeci složena, duboka i nekad… komplikovana.”
