Mnogi ljudi ne pridaju veliku pažnju kada čuju da im koljena škripe ili pucketaju, smatrajući to bezazlenim znakom starenja ili običnog umora. Međutim, stručnjaci upozoravaju da ovi naizgled sitni simptomi mogu biti prvi pokazatelj ozbiljnijih problema sa zglobovima.
Mnogi ljudi, naročito u starijoj životnoj dobi, primijete da im zglobovi proizvode neugodne zvukove poput škripanja, škljocanja ili pucketanja. Iako se to često tumači kao nešto normalno što dolazi sa starenjem ili čak kao znak osteoporoze, ljekari upozoravaju da ovi simptomi mogu biti mnogo ozbiljniji. Naime, istraživanja pokazuju da ovakvi zvukovi mogu biti jedan od prvih znakova razvoja osteoartritisa, najčešće degenerativne bolesti zglobova.
Ova bolest spada među najraširenije hronične tegobe koje pogađaju ljude širom svijeta. Najčešće zahvata koljena, kukove, šake i kičmu. Suština problema je u propadanju hrskavice, glatkog tkiva koje oblaže krajeve kostiju i omogućava im da se kreću bez trenja. Kada se hrskavica istroši ili ošteti, zaštitni sloj oslabi i kosti počnu dolaziti u direktan kontakt. Posljedica toga su bolovi, ukočenost i sve manja pokretljivost.
- Osteoartritis ne nastaje iznenada, već se razvija postepeno tokom godina. Kod starijih osoba hrskavica prirodno gubi svoju elastičnost i otpornost, pa su zato posebno osjetljivi na ovu bolest. Međutim, ona nije rezervisana samo za starije. Mlađi ljudi takođe mogu oboljeti, naročito oni koji su intenzivno opterećivali koljena fizičkim aktivnostima ili nose višak kilograma.
Jedan od prvih znakova bolesti jeste pojava zvukova u zglobovima, ali tu simptomi ne prestaju. Uz škripanje i škljocanje, često se javljaju i bol i ukočenost, naročito nakon odmora ili sjedenja. Zglobovi mogu oticati, djelovati topli na dodir, a s vremenom se može javiti i deformacija ili promjena njihovog oblika. Neki ljudi primijete kvržice u predjelu koljena, dok se drugi suočavaju sa smanjenim opsegom pokreta i poteškoćama pri hodanju. Ipak, važno je znati da bolest ne pogađa sve na isti način – neki pacijenti imaju izražene promjene vidljive na snimcima, a da pri tome gotovo i ne osjećaju bol.
Jedno značajno istraživanje sprovedeno na Baylor College of Medicine pokazalo je vezu između pucketanja u koljenima i povećanog rizika od razvoja osteoartritisa. Analizirano je gotovo 3.500 ljudi srednje i starije dobi, a rezultati su bili jasni: kod onih koji su prijavljivali da im koljena „uvijek“ škripe, čak 11% je razvilo simptome artritisa u narednih godinu dana. U poređenju s njima, kod osoba koje nisu imale takve zvukove, rizik je bio samo 4,5%. Oni sa povremenim škripanjem imali su rizik od oko 8%. Ovi podaci jasno pokazuju da škripanje u koljenima nije bezazleno i da može biti upozorenje za buduće zdravstvene probleme.
Osim starosti, postoje i brojni faktori rizika koji ubrzavaju razvoj bolesti. Među njima su prekomjerna tjelesna težina, koja stvara dodatni pritisak na zglobove, zatim povrede koljena ili ranije operacije, dugotrajna fizička opterećenja poput bavljenja sportom ili teškog rada, kao i genetska predispozicija. Svaki dodatni kilogram povećava pritisak na koljena i time ubrzava propadanje hrskavice.
- Iako osteoartritis nema konačan lijek, postoji niz načina da se njegovo napredovanje uspori i simptomi ublaže. Ključ leži u zdravim životnim navikama, redovnoj fizičkoj aktivnosti i kontroli tjelesne težine. Preporučuju se lagane, nenaporne aktivnosti poput hodanja, plivanja, vožnje bicikla u zatvorenom prostoru ili laganog istezanja. Posebno se naglašava važnost vježbi za jačanje mišića natkoljenice, jer oni rasterećuju koljena i smanjuju pritisak na zglobove.
Pored fizičke aktivnosti, veliku ulogu ima i pravilna ishrana. Preporučuje se balansiran jelovnik bogat povrćem, voćem i omega-3 masnim kiselinama, jer one mogu smanjiti upalne procese u organizmu. Kontrola tjelesne mase također donosi ogromne koristi – gubitak i samo nekoliko kilograma može značajno smanjiti bolove i usporiti oštećenje zglobova.
Za ublažavanje bolova koriste se protuupalni lijekovi, ali njihova upotreba mora biti pažljiva jer mogu izazvati neželjene posljedice poput probavnih tegoba ili krvarenja. Kod jačih simptoma, liječnici često preporučuju fizikalnu terapiju, injekcije u zglob ili upotrebu ortopedskih pomagala. U najtežim slučajevima, kada bolovi postanu nesnosni i ograniče osnovne životne aktivnosti, jedina opcija ostaje operacija ugradnje umjetnog zgloba. To je krajnje rješenje, o kojem odlučuje ortoped tek kada druge metode više ne pomažu.
Sve navedeno pokazuje da ne treba ignorisati prve znakove poput pucketanja i škripanja u koljenima. Oni mogu biti samo neugodni u početku, ali zapravo nose važnu poruku: vrijeme je da obratimo pažnju na svoje zglobove i promijenimo navike prije nego što bude kasno
