U današnjem članku vam pišemo na temu njemačkog penzionog sistema i jedne činjenice koja mnoge iznenadi na prvu. Ovo je priča o tome kako penzija može formalno početi već nakon pet godina rada, ali i zašto to u praksi ne znači bezbrižnu starost.
Malo je onih koji znaju da radnici u Njemačkoj stiču pravo na starosnu penziju već nakon samo pet godina uplaćivanja doprinosa. Ova informacija često iznenadi ljude koji tek ulaze na tržište rada, rade povremeno ili su dio radnog vijeka proveli u inostranstvu. Na papiru to zvuči gotovo nevjerovatno jednostavno, ali stvarnost je, kao i obično, znatno složenija.
Tema penzija u Njemačkoj već godinama izaziva pažnju javnosti, jer se sistem nalazi pod sve većim pritiskom. Stanovništvo stari, a mladih radnika je sve manje. Broj penzionera konstantno raste, dok generacije koje dolaze nemaju dovoljnu brojnost da bez problema nose teret finansiranja sistema. Upravo zbog toga pitanje dugoročne održivosti penzija postaje jedno od ključnih društvenih pitanja.
Njemački penzioni sistem zasniva se na principu međugeneracijske solidarnosti. To u praksi znači da današnji zaposleni svojim doprinosima finansiraju penzije sadašnjih penzionera. Sistem funkcioniše dok postoji dovoljno radnika koji uplaćuju doprinose, ali sa dolaskom velikog broja ljudi u penziju, taj balans postaje sve krhkiji. Posebno se to odnosi na generaciju takozvanih bejbi bumera, rođenih nakon Drugog svjetskog rata, koji masovno ulaze u penziju.
- Kako bi se ublažio taj pritisak, njemačka vlada planira reforme kroz takozvani „Penzijski paket II“. Cilj ovih promjena jeste da se sistem stabilizuje i da se izbjegnu drastični rezovi u budućnosti. Ipak, ni jedna reforma ne može promijeniti osnovnu činjenicu: bez dovoljno dugog radnog vijeka, penzija teško može obezbijediti siguran život.
Formalni uslov za ostvarivanje prava na starosnu penziju iznosi minimalno pet godina staža osiguranja. To znači da osoba koja je makar pet godina uplaćivala doprinose ima zakonsko pravo na penziju kada ispuni starosni uslov. Međutim, pravo ne znači i visinu. Penzija ostvarena na osnovu tako kratkog staža izuzetno je niska.
Za poređenje, prosječan radnik u Njemačkoj mora da radi oko 45 godina kako bi dostigao penziju od približno 1.500 eura mjesečno. Čak i tada, mnogi penzioneri jedva sastavljaju kraj s krajem. Prosječna neto penzija u 2023. godini iznosila je oko 1.007 eura, što je za veliki broj ljudi nedovoljno, posebno u velikim gradovima gdje su troškovi stanovanja i života visoki. Starenje uz finansku nesigurnost postaje realnost za sve veći broj ljudi.
Visina penzije u Njemačkoj računa se prema jasno definisanoj formuli. U obzir se uzimaju penzijski bodovi, faktor pristupa, trenutna vrijednost penzije i vrsta penzije. Penzijski bodovi predstavljaju osnovu sistema. Jedan puni bod dobija se ako osoba tokom jedne godine zaradi tačno prosječnu bruto platu svih osiguranika. U 2024. godini ta prosječna bruto plata iznosila je 45.358 eura.
Ako radnik zarađuje manje od prosjeka, dobija manje od jednog boda, dok veća zarada donosi više bodova. Na taj način sistem pokušava da pravi razliku između nižih i viših primanja. Ako se pretpostavi da je neko tokom pet godina rada ostvario ukupno pet penzijskih bodova, a vrijednost jednog boda nakon povećanja u julu 2024. iznosi 39,32 eura, tada mjesečna penzija iznosi svega oko 196,60 eura. Taj iznos jasno pokazuje koliko je simbolično pravo na penziju bez dugog radnog staža.
- Faktor pristupa dodatno utiče na konačan iznos. Ako osoba ode u penziju prije zakonom propisane starosne granice, primjenjuju se trajni odbici koji smanjuju penziju. S druge strane, oni koji rade duže i odlože penzionisanje dobijaju dodatke. Kada nema ni umanjenja ni povećanja, faktor pristupa iznosi 1,0.
Trenutna vrijednost penzije se redovno usklađuje s rastom plata i ekonomskim kretanjima. Iako penzije povremeno rastu, taj rast često ne prati stvarni porast troškova života. Penzijski faktor zavisi i od vrste penzije. Starosne penzije imaju puni faktor, dok su, na primjer, udovičke penzije značajno niže i iznose samo dio punog iznosa.
Njemački penzioni sistem se u narednim godinama suočava s ozbiljnim izazovima. Procjene pokazuju da će do 2036. godine svih oko 16,5 miliona bejbi bumera dostići starosnu granicu za penziju. To će dodatno pogoršati odnos između broja zaposlenih i broja penzionera i zahtijevati nova prilagođavanja sistema.
Iako mogućnost ostvarivanja penzije nakon pet godina rada zvuči primamljivo, ona jasno pokazuje jednu važnu poruku. Penzija nije nagrada za kratko učešće u sistemu, već rezultat dugog i stabilnog radnog vijeka. Bez toga, penzija ostaje tek simboličan prihod, nedovoljan za dostojanstvenu starost
