Brojna svjedočanstva ljudi, koji su iskusili neposrednu blizinu smrti ili su bili svjesni duhovnih fenomena vezanih uz smrt, upućuju na zaključak da duša pokojnika uvijek dolazi kod svojih najmilijih kako bi im se oprostila. Zanimljivo je da se ta duša, prema vjerovanjima, obično pojavljuje na mjestu gdje je pokojnik bio najsretniji, onom koje je imalo najposebnije značenje za njegov život.
Ovaj fenomen oproštaja nije samo apstraktan – za mnoge, on predstavlja duboko emocionalno iskustvo, jer se vjeruje da duša pokojnika želi završiti svoj ciklus postojanja na zemlji i ući u novi, nebeski život.
Kako se duša pokojnika oprašta od svojih voljenih? Prema tradiciji i vjerovanjima, ovo putovanje oproštaja počinje već nakon fizičke smrti. Od trenutka smrti, prema nekim učenjima, duša dolazi posjetiti svoje najmilije, obično na posebna vremena, u razmacima od tri, devet i četrdeset dana nakon smrti. Svaki od tih dana označava određeni proces duhovnog “putovanja” duše.
Prvo, u tri dana nakon smrti, duša se povlači iz svakodnevnih zemaljskih stvari i počinje putovanje prema nebeskim prebivalištima. Ovo je razdoblje u kojem se vjeruje da duša promatra život s visine, spoznajući da je napustila fizičko tijelo. Osobe koje su iskusile kliničku smrt svjedoče o tome kako su “gledale” svoje tijelo odozgo, što je fenomen koji se često opisuje kao trenutak introspekcije i spoznaje.
Nakon tih prvih dana, dolazi deveti dan, koji je posebno važan jer prema crkvenim učenjima, tog dana duša dolazi pred anđele. U tom trenutku, duša pokojnika može spoznati svoje grijehe i pogrešne izbore iz života, shvaćajući duboko značenje svojih postupaka. Na deveti dan, duša je suočena s tihim, unutarnjim procesima pomirenja, a mnogi vjeruju da je to vrijeme kada se traži oprost za sve nesavršenosti koje su nastale tijekom života.
- Četrdeseti dan nakon smrti označava završni trenutak duše na putu prema nebeskom kraljevstvu. To je dan kada se, prema vjerovanjima, duša poziva pred Boga i doživljava konačan susret s Njim. U ovim danima, duša je podvrgnuta duhovnim kušnjama i ispitima, suočavajući se s izazovima koji je mogu odvesti prema nebu ili paklu, ovisno o njezinom životnom putu i odnosu prema Bogu. Na četrdeseti dan, vjernici mole za pokojnika, nadajući se da će Božja milost očistiti dušu od svih grijeha i dopustiti joj da se smjesti u nebesko kraljevstvo.
Molitve za pokojne, osobito u tih nekoliko dana, smatraju se izuzetno važnima. To su dani kada se vjeruje da je duša u prijelaznoj fazi, između svijeta živih i svijeta mrtvih, i potrebno je pružiti joj duhovnu podršku. U mnogim kulturama i religijskim tradicijama, molitve za pokojne, paljenje svijeća i posjećivanje grobova smatraju se izrazima poštovanja i ljubavi prema onima koji su preminuli.
Duhovni proces opraštanja traje cijeli ciklus od tri, devet i četrdeset dana. Svaka od tih faza ima duboko simboličko značenje, jer prema crkvenim učenjima, ona odgovara različitim stadijima duše u posthumnoj fazi. Na treći dan, obitelji obično organiziraju ukop, jer je vjerovanje da se upravo tada tijelo konačno odvoji od duše. Isto tako, važno je razumjeti da se cijeli proces, unatoč tome što traje samo 40 dana, u konačnici završava pred Gospodinom, gdje će duša biti suđena prema svojim djelima, postupcima i vjerovanjima koje je imala tijekom života.
Vjernici vjeruju da se duša koja nije bila dovoljno “očistila” tijekom života, susreće sa strašnim ispitima, suočavajući se s vlastitim zabludama i grijehom. Vjera kaže da ni u tom trenutku ne smijemo zaboraviti svoje voljene, već da se uvijek molimo za njih i činimo dobra djela u njihovom spomenu. Različite molitve i molitveni obredi tijekom tih dana smatraju se ključnima za duhovni oporavak duše i njezin uspješan prijelaz u vječni život.
S obzirom na ovo, važno je da ne zaboravimo one koji su preminuli, da molimo za njihovu dušu, palimo svijeće i činimo dobra djela u njihovo ime. Na taj način pomažemo dušama naših voljenih na njihovom “posljednjem putovanju” prema Gospodinu, nadajući se da će na kraju pronaći mir i odmor u njegovom nebeskom kraljevstvu.
