– U nastavku našeg današnjega članka govorićemo o nekim duhovnim vrijednostima, kojih je u današnje vrijeme sve manje i manje. Otac Predrag je neko, ko je itekako cijenjen, ne samo u Srbiji, nego i u ovom dijelu Evrope, a on pojašnjava i neke stvari u nastavku….

– Tijekom proteklih nekoliko godina sve više i više pojedinaca počelo je pronalaziti svoj put natrag vjeri. Međutim, ono što je još simptomatičnije je da se mladi ljudi vraćaju pravoslavlju, katoličanstvu i islamu. Danas ćemo govoriti o pravoslavlju i nekim pravilima kojih se treba pridržavati.  Otac Predrag Popović u svom je govoru govorio o važnosti izazova koje nam daje Bog te istaknuo kako su oni najvažniji za naš duhovni rast i razvoj. Uobičajen je slučaj da se svi susreću s izazovima koji se čine nerješivima, potpuno upijeni u naš prirodni sustav postojanja.

  • U takvim je razdobljima najvažniji način reagiranja. Bilo je velikih dubokih uvida koji su nam dani kroz pouke o. Predraga Popovića, stoga obratite pažnju na njegove riječi i prosvijetlite se kako dalje. Naglašava da se ne prepuštamo strahu, bilo da se radi o strahu od kritike ili strahu od vanjskih osuda. Umjesto toga, trebali bismo se usredotočiti na svoje osobne dužnosti i na duhovno napredovanje. Odgovornost za oslobađanje od neprijateljstva koje su stvorili jedni leži na drugima. Također nas kao vjernike upućuje kako se možemo zaštititi od ljudi koji prema nama imaju zle namjere i od onih koji nam žele fizički nauditi.

Jedina sigurnost nalazi se u našoj dužnosti da molimo za pojedince koji gaje zlu volju prema nama i žele nam nauditi. Imamo mogućnost, paljenjem jednog dnevno, osvijetliti bezbroj drugih i osnažiti ih da ispune svoju namjeravanu sudbinu. Vjerojatno bi ta osoba, koja nas namjerno želi ohrabriti, zapravo mogla biti odgovor na naše molbe. Otac Predrag Popović je u mnogočemu onaj po kojem smo se uzdigli iznad ove materijalne razine postojanja; i stoga, bliže onome što se jedino može opisati kao božanska intervencija. Iz njegovih učenja dobivamo sljedeću veliku lekciju: da ne trebamo biti definirani negativnim silama.

Te je osjećaje jednako dobro izrazio i fra Predrag Popović. Vladika Nikolaj Velimirović izaziva podjednako poštovanje svojim nepokolebljivim zalaganjem za naš narod, uz isto toliko velikodušnih pohvala i iskrenih kritika. U okviru svoje Svete Liturgije proriče sudbinu Srba, vješto otkrivajući razgovor Svetog Save i Boga koji se vodi. 1. Iz daleka mi dolazi čudan zvuk: gdje se kriju vjetrovi? kamo putuju vihori? vode li javori tajne razgovore ili je trava u dijalogu sa zemljom? možda i same zvijezde gore od rajske radosti?

 

2. Ni vjetrovi, ni vihori, ni šum javorovih stabala, ni šapat trave dok sa zemljom komunicira, ni nebeske zvijezde koje pale serenade. Car Konstantin s poštovanjem drži simbol križa, a uz njega stoje časni sveci Stratilat, Prokopije, Georgije i Jevzatije držeći koplja. Mnogi drugi ugledni ljudi stoje okolo u svojim posebnim skupinama. Desno od njega je Blažena Djevica Marija, u koju je ogrnuta vladarska veličanstvena haljina — ukrašena božanskim šarama — dok sveti Sava čvrsto drži žezlo.

Okupljeno mnoštvo je golemo i beskonačno, daleko nadmašujući bezbroj zvijezda koje krase noćno nebo. Sveci i anđeli toliko su pomiješani da se ne može razlučiti posjeduje li itko od njih tu ljepotu koja izaziva strahopoštovanje. Ali Sveti Sava, umesto da ustane, odlučio je da ostane na kolenima pred Hristom. želeći zauvijek ostati skroman u tom skromnom položaju. Tonom punim milosrđa progovorio je milosrdni Krist nakon što je Savu zagrlio u trenutku neizmjerne samilosti.

„Neka zasvijetli lica srpskoga naroda među ljudima i nebeskim bićima, i…“ „…uvaženi sudac da sudi s krajnjom pravdom, a… …bogati da pokažu samilost od svog dijela bogatstva kroz plemenita djela, i… …i susjedi trebaju također biti uključeni u pravedna djela s njima, i… …neka jaki pomažu slabima, i… …mladi naraštaj neka poštuje svoje starije …” “…i… …mlade žene trebaju sačuvati svoje djevičanstvo.” Nakon toga je započeo svoju molitvu Svetom Savi, priznajući njegovu vrhovnu silu i vlast. Čak i Kerubini drhte pred njegovim približavanjem. “Postoji li nešto od čega niste skriveni od pogleda?”