O. Predrag Popović govori o naravi i svrsi izazova koje Bog stavlja pred čovječanstvo te ističe njihovo značenje za naš duhovni rast. Svi to doživljavamo: pojavi se okolnost u kojoj vjerujemo da je bijeg nemoguć, što je sasvim tipično i temeljni aspekt života. U takvim vremenima poduzimanje odgovarajućih radnji postaje ključno. U riječima o. Predraga Popovića sadržana je sva mudrost.
- Obratite pozornost na njihovu poruku i razmislite o njihovom vođenju. Načini da se zaštitimo od onih koji nam namjeravaju nauditi. Naglašava da se ne trebamo bojati mišljenja drugih o ovome ili onom; umjesto toga, trebali bismo ispuniti svoje odgovornosti i obratiti se Gospodinu, dopuštajući drugima da odgovore na mržnju kako žele. Osim toga, on dijeli uvide o tome kako se, kao pojedinci vjere, možemo zaštititi od onih koji bi nam željeli nauditi i načine na koje se možemo obraniti od takvih prijetnji.
Trebamo moliti za one koji nam žele zlo kao i za one koji nam ne žele dobro. To je jedina istina, jer kada bismo zapalili jednu svijeću, mogli bismo zapaliti tisuću svijeća svaki dan, a On bi postupio po svojoj volji. Možda je On rješenje za naše molitve. Prema riječima o. Predraga Popovića, osoba koja nas namjerno izaziva može biti poslana od Boga da ispuni naše molitve i uzdigne nas, pomažući nam da shvatimo da nismo definirani tim provokacijama.
BONUS TEKST
Starac je stigao na tržnicu, potpuno svjestan da nema novca da kupi ni štrucu kruha. Na živahnoj gradskoj tržnici, gdje su se nijanse voća i povrća miješale s čavrljanjem prodavača i kupaca, pojavio se stariji čovjek u teškoj nevolji. Kretao se polako između štandova, a na licu mu se odražavao umor i tuga, potpuno svjestan da mu nedostaju sredstva čak i za najnužnije potrebe.
- Kao što je i uobičajeno, prodavači su bili okupirani brigom za svoje mušterije; međutim, jedan je prodavač primijetio starijeg čovjeka kako se nesigurno zadržava u blizini izložbe s jagodama. Bez trenutka stanke, prišao je s prijateljskim osmijehom i nježnim glasom. “Bog te blagoslovio, djede. Je li to u redu?” upitao je prodavač pokazujući brigu i pažnju. Starac, zatečen neočekivanim posjetom, pogledao je prodavača s mješavinom tuge i optimizma, a zatim tiho rekao: “Mogu li vas nešto pitati?
Umor u njegovu glasu otkrivao je tragove života ispunjenog teškoćama i patnjom tijekom godina. “Naravno, obraćam li pažnju?” odgovorio je prodavač, pokazujući spremnost da čuje što mu stariji gospodin ima za reći. Starac je progovorio glasom teškim od tuge i očaja: “Sine, penzija mi stiže za dva dana, a nemam dinara. Mogu li dobiti jagode, nisam mogao kupiti…”
- Prije nego što je uspio dovršiti rečenicu, prodavač ga je prekinuo. “Ne brini, djede”, umirivao ga je, umirujući njegovu zabrinutost. Prodavačica je odmah počela pakirati vrećicu jagoda za starijeg gospodina, koji je stajao pomalo zatečen, ali duboko cijenjen njezinom velikodušnom gestom. Dok je vrećica bila napunjena i pripremljena, prodavačica mu ju je dodala s toplim osmijehom, au očima joj se ogledala iskrena briga i suosjećanje.
Starac, ispunjen silnim emocijama, nije mogao sakriti suze koje su mu navrle na oči. Pogledavši prodavačicu, nije osjetio potrebu za riječima kojima bi izrazio zahvalnost koja je preplavila njegovo srce. Dok su mu se oči punile suzama, ugledao je ceduljicu koju je prodavačica ugurala u vrećicu s jagodama: „Želim djedu puno radosti i dug život!
- Stariji čovjek pogledao je prodavačicu, au očima mu se nije odražavala samo zahvalnost, već i duboko poštovanje za ljubaznost koju mu je upravo iskazala. Progovorio je tiho, ali odlučno: “Vrijednost ljudskog elementa danas je smanjena, ali vi ste pokazali svoju ljudskost.
Tržište se nakratko pretvorilo u više od običnog trgovišta; postao je prostor u kojem su cvjetale empatija i velikodušnost, u kojem su se zaboravljeni snovi oživljavali i u kojem je prodavač iznad svega pokazao svoju ljudskost. Narativ nadilazi puke jagode i trgovinu; bavi se temama ljudskosti, dobrote i suosjećanja, koje obogaćuju naš karakter i naglašavaju ljepotu svijeta za sve.
