U današnjem članku vam donosimo jednu jako tužnu priču,prve petorke svijeta i ako su rođene kao zdrave bebe sudbinaje imala drugačiji plan za njih.U nastavku teksta detaljnije na ovu tešku priču.
Oskar i Elizabet Lion bili su prvi roditelji petorki koje su uspjele da prežive porođaj, barem u prvim trenucima nakon dolaska na svijet. Njihov dom, skromna bijela seoska kuća sa tri sobe u Kentakiju, tog dana postao je mjesto koje će ući u historiju i privući pažnju čitavog kraja. Pet dječaka rođeno je između 21 i 22 sata, u srijedu navečer, 29. aprila 1896. godine. Iako su svi rođeni živi i zdravi, sudbina je bila nemilosrdna – do 14. maja iste godine, svih pet beba izgubilo je bitku za život.
Roditelji su im dali imena Metju, Marko, Luka, Jovan i Pol, ali nisu mogli spriječiti tragediju. Uprkos velikom trudu, bebe su umrle od gladi. Porodica je pokušala da im obezbijedi dojilju, ali to nije bilo dovoljno. U to vrijeme hranjenje na flašicu bilo je strogo neodobravano, a gospođa Lion kasnije je spomenula da joj „nisu dozvoljavali“ da hrani djecu na taj način, iako su prodavnice slale mlijeko i flašice u kuću. Nikada nije otkrila na koga se odnosilo to „oni“ – da li na porodicu, zajednicu ili medicinsko osoblje.
Kad se vijest o rođenju proširila, mali gradić je bio ispunjen uzbuđenjem. Ljudi su od ranog jutra, čim je vijest objavljena, zaboravljali na svoje poslove i okupljali se na ulicama razgovarajući o ovom izuzetnom događaju. Prema izvještajima iz tog vremena, poslovni ljudi su zanemarili obaveze, a službenici zaboravili na trgovinu i rad kako bi podijelili dojmove o porodici Lion. Čak su i lokalne novine naglašavale da se takav događaj nikada ranije nije desio u tom kraju i da je privukao pažnju širu od bilo čega dotad zabilježenog.
Porod je vodio doktor Metjuz, koji je kasnije izjavio da su dječaci bili dobro razvijeni, vitalni i u odličnom stanju za život. Nije bilo nikakvih medicinskih razloga da se sumnja u njihov opstanak. Prema njegovim riječima, svih pet beba bilo je u boljem stanju nego većina novorođenčadi koju je vidio u svojoj karijeri. Ipak, bez obzira na njihovu početnu snagu, život im je bio prekratak.
Gospođa Lion, tada 39-godišnjakinja sitne građe i prijatnog izgleda, poticala je iz ugledne porodice u Kentakiju. Njen suprug, 46-godišnji Oskar Lion, bio je farmer i otac ukupno šestoro djece, uključujući petorke. Najstarije dijete imalo je 20 godina, dok je najmlađe bilo tek dvogodišnje. Prije četiri godine izgubili su jedno dijete, pa je rođenje petorki donijelo novu nadu i radost, koja se nažalost ubrzo pretvorila u žalost.
Od trenutka kada je vijest o petorkama postala poznata, dom porodice Lion bio je pod opsadom znatiželjnih ljudi. Skoro svaka kompanija za dječiju hranu u zemlji nudila je da besplatno pošalje hranu, dok su propovjednici iz različitih krajeva tražili da obave krštenje. Telegrami i pisma stizali su bez prestanka, a prvi razgovor svakog jutra u zajednici bio je: „Kako su dječaci?“ Hiljade ljudi posjetilo je njihovu kuću, ali samo rijetki su imali priliku vidjeti bebe. Na kraju je doktor bio primoran da postavi stražu oko imanja kako bi spriječio gomilu da uđe.
U obližnjim gradovima organizirane su ekskurzije kako bi ljudi mogli makar iz daljine vidjeti poznate petorke. S obzirom na ogromnu pažnju javnosti, pojavila se ideja da se dječaci premjeste u grad i stave pod stalni nadzor medicinskih sestara, bez prisustva posjetilaca, sve dok ne ojačaju. Ali sudbina nije dala dovoljno vremena da se ti planovi sprovedu.
Njihov kratak život ostavio je snažan utisak na zajednicu, a rođenje i smrt petorki ostali su zabilježeni kao jedan od najneobičnijih i najtragičnijih događaja u istoriji tog kraja. Uprkos velikim nadanjima, priča o Metjuu, Marku, Luki, Jovanu i Polu postala je podsjetnik na krhkost života i na to koliko su roditeljska ljubav i nada ponekad nemoćni pred silom sudbine.
