Prije 38 godina, tragedija je pogodila Crvenu jabuku, kada su Dražen Ričl i Aljoša Buha doživjeli stravičnu saobraćajnu nesreću u Jablanici. Aljoša je nažalost izgubio život na mjestu nesreće, dok je Dražen teško povrijeđen, a kasnije je preminuo u bolnici 1. oktobra iste godine. Intervju s Draženovom majkom, Elvirom Ričl, objavljen je 1989. godine u Yugopapiru, otkrivajući duboke detalje o ovoj tragičnoj sudbini.

  • Elvira se prisjetila nedjelje prije nesreće, kada su svi zajedno boravili na Romaniji, gdje je njen brat imao vikendicu. Nakon povratka kući, Dražen je pričao o predstojećoj turneji, izražavajući želju da se sve odgodi. Njegova majka zapamtila je tu njegovu rečenicu kao da je predosećao nešto strašno. Jedna susjeda kasnije joj je ispričala da je vidjela Dražena baš tog četvrtka kad je krenuo u Mostar, kako se opraštao s djecom iz susjedstva kao da se nešto loše događa.

Elvira se također sjeća kako je uvijek brinula kad bi Dražen kretao na put, ali mu je bilo uvijek važno dogovoriti prijevoz od kuće. Iako je Dražen planirao putovati s Golfa, nažalost, našao se u Zlajinom Fići tog kobnog dana. Taj detalj ostao je nepoznanica. Nakon nesreće, Elvira je odmah kontaktirala Draženovog brata i doktora Đokovića te su krenuli u Mostar.

Scena ispred mostarske bolnice bila je srceparajuća. Dok je Dražen bio u intenzivnoj njezi, Elvira je ostala uz njega, a cijeli Mostar se mobilizirao kako bi pomogao. Kada je odlučeno da Dražena prebace u bolnicu u Beogradu, Žera se angažirao da organizira prijevoz. Unatoč lošem vremenu, helikopter nije mogao sletjeti, pa su poslali avion. Elvira je čekala na aerodromu, svjesna teške sudbine koja ih je zadesila.

Na Draženovoj sahrani okupilo se 10.000 ljudi, a mladi su satima ostajali pokraj njegove grobnice, odajući počast voljenom glazbeniku. Elvira se te sahrane sjeća kao kroz maglu, ali je uvijek bila ponosna na Draženovu popularnost i ljubav koju je dobivao od svojih obožavatelja.

Ova priča o Draženu Ričlu, o njegovom kratkom, ali ispunjenom životu, o ljubavi koju je nesebično davao, ostaje duboko urezana u srca svih koji su ga poznavali i voljeli.

Crvena Jabuka je popularna muzička grupa koja potiče iz Sarajeva, Bosna i Hercegovina. Osnovana je 1985. godine i brzo je postala jedna od najuticajnijih i najpopularnijih grupa na prostorima bivše Jugoslavije. Njihov muzički stil obuhvata pop, rock i balade, a tekstovi su često emotivni i melodični.

Grupu su osnovali Zlatko Arslanagić (gitara) i Dražen Ričl (vokal), uz podršku ostalih članova: Aljoša Buha (bas gitara), Darko Jelčić (klavijature) i Emir Mehić (bubnjevi). Njihov prvi album, nazvan jednostavno “Crvena jabuka”, objavljen je 1986. godine i odmah je postigao veliki uspjeh. Pesme poput “Dirlija”, “Bježi kišo s prozora” i “Nekako s’ proleća” postale su hitovi i donijele grupi ogromnu popularnost.

  • Nakon prvog albuma, Crvena Jabuka je nastavila sa izdavanjem novih albuma i održavanjem koncerata širom Jugoslavije. Neki od najpoznatijih hitova grupe uključuju pesme kao što su “Imam nešto što kad zaškripi, zagrmi”, “Tuga ti i ja”, “To mi radi” i mnoge druge.

Međutim, 1989. godine grupu je zadesila tragedija kada su Dražen Ričl i Aljoša Buha doživjeli saobraćajnu nesreću u kojoj je Aljoša izgubio život, a Dražen je teško povrijeđen i kasnije preminuo. Ova tragedija ostavila je dubok trag ne samo na članove grupe, već i na njihove obožavatelje.

Nakon smrti Dražena Ričla, grupa je nastavila sa novim vokalistima. Neki od njih su bili Mario Vukšić, Dražen Žerić Žera, Darko Jelčić i Zlatko Volarević. Iako su se sastavi grupe mijenjali tokom godina, Crvena Jabuka nastavila je da stvara muziku i održava koncerte širom regiona.

Svaka inkarnacija Crvene Jabuke ima svoje vjerne obožavatelje, a muzika ove grupe ostala je važan dio muzičke baštine bivše Jugoslavije i dalje je omiljena među ljubiteljima pop i rock muzike.