Priča o porodici Timotijević iz Gornjeg Ojkovca postala je pravi fenomen i izazvala je oduševljenje među mnogima zbog neobičnog ljubavnog puta i hrabrosti njihove porodice, a posebno u kontekstu životnih uslova u kojima su odlučili da zasnuju svoj dom. Radosav Timotijević, domaćin iz sela, bio je odlučan da se oženi, ali nije mogao da nađe devojku koja bi želela da živi na selu i deli njegove vrednosti, a još manje da živi u teškim uslovima.

Mnoge devojke nisu bile spremne da ostave grad i presele se na selo, što je dovelo do toga da se Radosav okrene ka drugom rešenju. Njegovo putovanje je dovelo do toga da je upoznao jednu Albanku, Lajtihu, koja je pristala da postane njegova žena, uprkos izazovima koji su je čekali u Srbiji.

  • Lajtiha, koju su ubrzo svi počeli zvati Zorica, donela je sa sobom novi život u domaćinstvo Timotijevića. Bez obzira na prepreke, Zorica je bila voljna da pređe u Srbiju, čak i ako to znači suočavanje sa planinskom klimom i napornim životom na selu.

Radosav i Zorica su se vrlo brzo povezali i zasnovali porodicu. Zorica, koja je već bila navikla na jednostavan život, brzo je naučila srpski jezik, uprkos početnim teškoćama, i prilagodila se životu na selu. Nije joj bilo teško da se uklopi u poljoprivredni način života – pomagala je mužu u radu na njivi, uzgajala krave, pravila sir i aktivno učestvovala u svim aspektima porodičnog života. Bez obzira na to što su živeli u teškim uslovima, Zorica je bila srećna jer je zajedno sa mužem gradila budućnost i bila okružena decom.

Iako je porodica Timotijević imala tri deteta, Radosav je izražavao tugu zbog toga što u njegovom kraju gotovo da više nema dece, a on je bio jedan od poslednjih koji je mogao da se ponosi živahnim domaćinstvom u kojem se čuo dečji smeh. Ovaj deo priče ima duboku emotivnu težinu jer Radosav ističe da je u celom kraju postojala tuga jer gotovo nijedna druga porodica nije imala decu, što je bio veliki izazov za celu zajednicu.

Zorici je bilo teško naviknuti se na život u brdovitoj Srbiji, ali bila je odlučna i hrabra, i uprkos svim izazovima, brzo je savladala jezik i prilagodila se svakodnevnom životu na selu. Često je morala da se suočava sa ekstremnim vremenskim uslovima, poput dubokog snega i udaljenosti od najbliže škole, ali se nije predavala. Na kraju, ova priča postaje priča o ljubavi, posvećenosti i snazi porodice koja, uprkos svim teškoćama, uspeva da prevaziđe izazove života na selu, s ljubavlju i zajedništvom koje se čini čudom u današnjem svetu.

BONUS TEKST

Jeste li znali da je najdublje mjesto na Zemlji, koje se nalazi pod morem, tzv. Marianin rov? Smješten u Tihom oceanu, ovaj rov doseže dubinu od nevjerojatnih 10.994 metra, što je gotovo 11 kilometara pod površinom mora! To je nevjerojatno duboko, i zapravo bi mogao da stane cijeli Mount Everest u njega, a vrh planine bi još uvijek bio više od 2 kilometra ispod površine mora.

Ova duboka ponorna zona se nalazi blizu Marijanskih otoka, a istraživanja su pokazala da je u ovoj ekstremnoj dubini život u potpunosti drugačiji od svega što poznajemo na površini. U uvjetima niskih temperatura, ogromnog tlaka i potpunog mraka, razne vrste organizama su se prilagodile na život bez svjetla. Znanstvenici su otkrili da mnoge ribe i beskralježnjaci koji nastanjuju ove dubine imaju bioluminiscentne sposobnosti, što znači da proizvode vlastitu svjetlost, što im pomaže u prepoznavanju partnera, pronalaženju hrane i komunikaciji u ovoj tami.