U današnjem članku želim da podijelim jednu izuzetno neobičnu i emotivnu priču koja me je lično natjerala da zastanem i razmislim. Dok sam je pripremao, osjećao sam kao da ulazim u svijet između duhovnog i stvarnog, svijet koji ostavlja snažan utisak na svakoga ko čuje ovakvo svjedočanstvo.

Priča prati Kamil Džent, ženu iz Oregona koja tvrdi da je tokom teškog medicinskog stanja doživjela iskustvo bliske smrti, ali na način koji je, prema njenim riječima, bio sve samo ne miran. Iako je bila u bolnici, okružena ljekarima i medicinskom opremom, osjećala je kao da je dospjela na mjesto prožeto tamom i dubokim nemirom. Taj doživljaj opisuje kao silazak u pakao, uvjerena da je tamo bila poslana s razlogom, a ne slučajno.

Prema njenim riječima, prvi trenuci tog iskustva bili su ispunjeni snažnim osjećajem pada kroz različite nivoe tamnih, neprijatnih dimenzija. Svaki sljedeći nivo bio je, kako kaže, mračniji i teži od prethodnog. Imala je utisak da ulazi dublje u prostore koje nikada nije mogla zamisliti. Tvrdila je da su je okruživala bića koja je doživljavala kao demone, bića koja su unosila strah i nelagodu, iako u njenoj priči ti opisi više nagovještavaju simbolična nego fizička iskustva.

Najdublji trenutak njenog silaska bio je onaj u kojem je imala osjećaj da se suočava sa personifikacijom zla. Upravo tada, usred tog strašnog iskustva, pojavila se misao da je poslana tu sa namjerom — da vidi šta, prema njenom uvjerenju, čeka ljude koji žive u zlu. Taj trenutak opisuje kao prekretnicu, kao da je shvatila da nije potpuno izgubljena, nego da se nešto u pozadini odvija sa svrhom.

  • Nakon toga, u njenom svjedočenju dolazi do iznenadnog i snažnog obrata. Osjetila je kako se iznad nje pojavljuje ogromna sila, nešto što je tumačila kao Božiju ruku, koja je, prema njenim riječima, „raspršila tamu“. Ovaj trenutak opisuje kao oslobađanje iz onoga što je vidjela kao muke, nakon čega je počela ponovo da se uzdiže ka mjestu koje je doživjela potpuno drugačije — ka raju.

U tom drugom dijelu iskustva, kaže da je vidjela pejzaž prekriven blistavom travom i cvijećem koje se lagano njiše. Ovaj opis daje osjećaj mira, za razliku od prvobitne tame. Tvrdila je da je vidjela i anđele koji su je vodili prema svjetlosti, kao i da je doživjela trenutak susreta s Božanskim. U njenom kazivanju, ovo je bio dio u kojem je osjetila potpunu transformaciju — obnovu tijela i duha.

Kamil vjeruje da joj je u tom iskustvu dato razumijevanje da su sve poteškoće koje je imala u životu, od grešaka do iskušenja, bile dio njenog oblikovanja. Govorila je i o osjećaju da joj je srce „očišćeno“ i iscijeljeno, te da joj je poručeno da je spasena jer je imala vjeru u Isusovu žrtvu.

Dok se sve ovo događalo u njenom unutrašnjem doživljaju, njena porodica je bila uz nju u bolnici. Ljekari su se borili da je održe u životu dok je bila u dubokoj komi koja je trajala gotovo dvije sedmice. Tokom tog perioda pretrpjela je teške medicinske komplikacije: sepsu, moždane udare, otkazivanje organa i ozbiljna oštećenja srca. Prema riječima njenog medicinskog tima, šanse za preživljavanje bile su izuzetno male.

  • Ipak, nakon povratka svijesti, počeo je njen oporavak koji su ljekari opisali kao gotovo nevjerovatan. Njeno srce, koje je bilo u četvrtom stadijumu slabosti, oporavilo se do te mjere da joj više nije bio potreban ni pejsmejker ni transplantacija. Jedna medicinska sestra navodno je bila duboko dirnuta tim promenama, ne mogavši objasniti kako je srce pacijentkinje postalo snažnije nego prije bolesti.

Kamil je u bolnici provela više od tri mjeseca, tokom kojih je izgubila dio noge i prste na stopalu zbog komplikacija, ali je tvrdila da su njeni drugi zdravstveni problemi — poput reumatoidnog artritisa, ciroze i paralize — nestali poslije iskustva bliske smrti.

Danas njenu priču pominju i neki medicinski stručnjaci, više iz perspektive neobjašnjivog oporavka nego duhovnog iskustva. Ona sama kaže da je njen povratak životu rezultat vjere, te da se promijenila iz temelja, odbacivši želju za materijalnim stvarima i fokusirajući se na duhovni mir i služenje ljudima