Džemila Beganović provela je život ispunjen teškim gubicima.Iako je izgubila mnogo, posebno svoju djecu, ona je ostala snažna i borila se dalje. Mislila je da je zauvijek izgubila i kćerku jer se tokom rata izgubila…
U tišini sela Ciljuge, nadomak Živinica u Bosni i Hercegovini, živi jedna izuzetna žena po imenu Džemila Beganović. Iako je već zakoračila u duboku starost – napunila je 76 godina – Džemila zrači snagom i duhom koje rijetko ko posjeduje. Život je prema njoj bio nemilosrdan, nanoseći joj gubitke koji bi mnoge slomili. Ali ona je opstala. Priča Džemile nije samo o bolu, već i o nesalomivoj nadi, majčinskoj ljubavi i čudu koje se dogodilo kad je sve izgledalo izgubljeno.
Život ispunjen borbom i tragedijama
Džemila je rodila troje djece – dva sina i jednu kćerku. Brak u kojem je živjela bio je daleko od sretnog. Njen muž, težak čovjek narušenog zdravlja, završio je u psihijatrijskoj ustanovi. Nasilje koje je doživljavala bilo je toliko teško da ju je najstariji sin u jednom trenutku morao braniti vlastitim tijelom – doslovno joj je spasio život. Uprkos svemu, Džemila je nastavila borbu, odlučna da odgoji djecu u ljubavi i sigurnosti, koliko god su joj uslovi to dopuštali. Sinovi su joj postali oslonac, radost i ponos.
Nažalost, sudbina se okrutno poigrala s njom. Prvog sina izgubila je tokom rata, u krvavim dešavanjima koja su pogodila Srebrenicu i okolinu. Poginuo je u Potočarima, u pokušaju da spasi druge i sam sebe, dok su hiljade Bošnjaka bježale od smrti. Drugi sin, koji je odselio u Ameriku u potrazi za boljim životom, preminuo je 2017. godine. Njegova smrt bila je još jedan težak udarac za već napaćeno majčinsko srce.
Nova kuća, nova tuga
Nakon što je izgubila oba sina, Džemila je pronašla utjehu u snahi, koja je ostala uz nju. Zajedno su živjele u skromnoj kući, daleko od stare porodične kuće iz koje su izbjegli. Zajedno su radile u bašti, sadile krastavce i brinule jedna o drugoj. Snaha joj je bila kao rođena kćerka – pažljiva, strpljiva, topla. Ali i taj oslonac joj je ubrzo bio oduzet. Snaha je umrla, ostavljajući Džemilu u još dubljoj samoći.
Ipak, najveća rana na Džemilinoj duši bila je sudbina njene kćerke Mirsade, koja je tokom ratnog haosa nestala s mužem i troje djece. Džemila godinama nije znala da li su mrtvi, živi, prognani ili zaboravljeni. Povremeno bi čula glasine da su negdje u Austriji, ali nikakvog direktnog kontakta nije bilo. Čak ni sin iz Amerike, koji je dolazio i pokušavao da pronađe sestru, nije uspijevao da ostvari vezu. Bol zbog neizvjesnosti svakodnevno ju je mučila – nije znala da li da tuguje ili da se nada.
Poruka koja je promijenila sve
Kada je već mislila da su joj sve nade ugašene, dogodilo se nešto potpuno neočekivano. Na YouTubeu je prikazana kratka reportaža o Džemilinoj životnoj priči. Video je pogledala njena unuka – kćerka nestale Mirsade – koja danas nosi ime Leni i živi u inostranstvu. Njeno pravo ime je Zijada Dautović, i kada je vidjela svoju nenu na ekranu, nije mogla vjerovati. Bila je šokirana, uzbuđena, tužna, ali i presretna.
Zijada je kontaktirala autore emisije, moleći ih da joj pošalju kontakt podatke. Poslala je poruku Džemili, predstavljajući se i objašnjavajući ko je. Napisala je kako joj je majka Mirsada živa, iako je život nije mazio – muž joj je umro, a kasnije se preudala za Roberta, koji je također preminuo 2022. godine. Džemila je primila poruku sa suzama u očima i nevjericom. Cijeli život je vjerovala da joj je kćerka mrtva – a sad saznaje da ima živu unuku, odraslu ženu, koja želi da je pronađe.
Suze radosnice i nova nada
Kada je pročitala poruku, Džemila je plakala od sreće. Nije mogla ni zamisliti da će pred kraj života ponovo uspostaviti vezu s porodicom za kojom je toliko čeznula. Odmah je poželjela da vidi unuku, da je zagrli, da je ugosti u svom domu. Njen san je da okrene ražanj u dvorištu i dočeka svoju unučad kao što bi to činila svaka bosanska nana – s osmijehom, hranom i puno ljubavi.
Iako su joj unuci iz Amerike daleko, ostala je u kontaktu s tamošnjom snahom koja joj redovno šalje poruke. Sad, kad zna da ima porodicu i s druge strane, njeno srce je opet ispunjeno toplinom.
Zaključak: Snaga jedne majke
Priča Džemile Beganović je više od životne drame – to je lekcija o majčinskoj snazi, vjeri i istrajnosti. Iako joj je sudbina oduzela mnogo – muža, sinove, snahu, dom i godine mira – nikada nije izgubila dostojanstvo. Kroz sve je prošla uspravno, oslonjena na ono malo nade što joj je ostalo. I ta nada joj se, napokon, isplatila.
U svijetu prepunom nepravde i boli, priče poput Džemiline podsjećaju nas da čuda ipak postoje. Ponekad dođu kada ih najmanje očekujemo. A sve dok dišemo, dok volimo, dok se nadamo – ništa nije izgubljeno.
