Životne prekretnice često dolaze neočekivano, a za ovu ženu one su počele na pragu pedesete kada joj je dijagnosticiran rak.U nastavku članka prenosimo vam priču ove žene.
Suočena sa sopstvenom smrtnošću, prvi put je priznala sebi ono što je godinama potiskivala – nezadovoljstvo, posebno u braku koji je spolja djelovao idealno, ali u kojem nije bilo strasti.
- Priznaje da je već na dan vjenčanja, koji je trebao biti najsretniji u njenom životu, osjetila mučninu. Imala je 32 godine i udavala se za muškarca koji je bio zgodan, duhovit i pažljiv. Iskreno ga je voljela, ali duboko u sebi znala je da nisu kompatibilni na intimnom nivou. Nekoliko dana prije svadbe čula je stariju ženu kako na radiju kaže: „Ako te ne obori s nogu, nemoj se udavati.“ Tada se prvi put zapitala: „Šta ja to zapravo radim?“
Naivno je vjerovala da će manjak hemije s vremenom nestati jer je sve ostalo bilo „onako kako treba“. Upoznala ga je dok je bio u vezi s njenom cimerkom, a kasnije su se ponovo spojili. Bio je pažljiv i fizički privlačan – sve ono što njeni bivši partneri nisu bili. Ali kada su prvi put proveli noć zajedno, shvatila je da u spavaćoj sobi nisu jedno za drugo.
Kroz godine su se problemi samo produbljivali. Nije bilo iskrica ni osjećaja duboke povezanosti. Po prirodi znatiželjna, otvorena i željna bliskosti, osjećala se kao da je zaglavljena u rutini. Njegovi pokreti bili su mehanički, bez spontanosti ili strasti. Kada bi pokušala razgovarati o tome, samo bi slegnuo ramenima i priznao da ne zna kako da joj udovolji. Trudila se da ga nauči, ali ništa se nije mijenjalo.
Udali su se 2006. godine, a ona je tada bila trudna. On je bio presrećan što će postati otac, dok je ona imala pomiješena osjećanja. Željela je dom, stabilnost i partnerstvo, ali je intimnost stavila u drugi plan. Govorila je sebi da ne može imati sve, ali taj kompromis je postajao sve teži.
Godine su prolazile, a ona je osjećala prazninu koja ju je izjedala iznutra. Nije bilo spontanih zagrljaja, poljubaca ili dodira. Kada bi mu rekla da je prošlo dvije sedmice otkako je nije poljubio, odgovorio bi: „Zar nisam?“ Njegove potrebe bile su minimalne, i nisu se poklapali. Svaki put kada bi pokrenula razgovor o tome, nešto bi se kratkoročno promijenilo, ali ubrzo bi sve ponovo potonulo u tišinu.
Prekretnica je došla 2017. godine kada joj je dijagnosticiran rak u trećem stadijumu. Statistika nije bila ohrabrujuća i pripremala se na najgore. Ali kada je preživjela, nešto se u njoj promijenilo. Pogledala je unaprijed i pitala se: „Ako mi ostaje još deset godina, želim li ih provesti bez strasti?“ Odgovor je bio jasan – nije željela nastaviti tim putem.
- Tokom pandemije skupila je hrabrost i rekla mu da odlazi. Bio je slomljen i čak predložio otvorenu vezu kako bi mogla pronaći nekog drugog, ali to nije bila opcija za nju. „To bi bilo varanje same sebe“, priznala je. Ubrzo je i on shvatio da to ne bi funkcionisalo, i dogovorili su se da se raziđu.
Prijatelji su joj govorili da pokuša „ponovo zapaliti vatru“. Ali ona je znala da vatre nikada nije ni bilo. Voljela ga je kao prijatelja i kao oca njihove kćerke, ali ga nikada nije istinski željela. Razvod je protekao mirno i bez sukoba. „Osećala sam krivicu, ali da sam ostala, frustracija bi me uništila. Nisam željela da moje dijete gleda brak bez ljubavi i dodira“, kaže ona. Danas i dalje funkcionišu kao porodica – odlaze zajedno na ručkove i koncerte, ali više nisu muž i žena.
Nakon razvoda, u teretani je upoznala muškarca koji ju je podsjetio kako je to biti poželjna. Bio je pažljiv i pun života, i po prvi put nakon mnogo godina osjetila je da zaista živi. Veza nije dugo trajala, ali je probudila nešto u njoj.
Danas, sa 50 godina, aktivna je na aplikacijama za upoznavanje. „Javljaju mi se mlađi muškarci – upravo imam zakazan susret s jednim od 33 godine. Mlađe generacije su otvorenije, žele da znaju šta žena želi i trude se da je zadovolje. To je za mene pravo osvježenje. Ne tražim brak – želim strast, povezanost i iskrenost. Više ne pristajem na manje.“
