Književnica Isidora Bjelica, koja je preminula 2020. godine u 53. godini života, ostavila je neizbrisiv trag na kulturnoj sceni, ali i u životima mnogih ljudi. Njezin život bio je obilježen ne samo uspješnim književnim radom, već i izuzetnom hrabrošću i ustrajnošću u suočavanju s teškom bolešću.
Isidora je sedam godina boravila u okovima bolesti – raka jajnika, koji spada među najopasnije i najpodmuklije oblike raka, jer obično ne daje jasne simptome dok ne dosegne kasnije stadije. Ovaj oblik raka pogađa gotovo 1000 žena u našoj zemlji svake godine, a više od polovice njih nažalost ne preživi.
- Isidora se s bolešću borila od 2013. godine, a u tom teškom razdoblju, iako je bila suočena sa svim izazovima, nije se povukla niti prestala otvoreno govoriti o svojim iskustvima. Njena borba bila je ne samo fizička, već i emocionalna, jer je bolest zahvatila njeno tijelo, dok je istovremeno otkrivala dublje spoznaje o životu, ljubavi i vlastitoj unutarnjoj snazi. O njenoj bolesti, ali i životnoj filozofiji, Isidora je otvoreno progovarala u brojnim javnim nastupima i intervjuima, dijeleći svoja iskustva i stavove.
Jedan od najpoznatijih trenutaka u njenoj javnoj borbi desio se 2016. godine, kada je odlučila podijeliti sa svijetom kako je proputovala čak 12 zemalja i prošla kroz brojne terapije, uvijek u potrazi za novim mogućnostima liječenja. Njezina želja da ostane sa svojom djecom, koja su joj bila najveći izvor snage, bila je neizmjerna. “Ne znam kako se rak razvija, ali osjećala sam da se ne mogu predati”, izjavila je tada Isidora, pokazujući svijetu koliko je odlučna i borbena.
Njezina borba nije bila samo fizička. Isidora je vjerovala da tuga i emocionalne traume igraju značajnu ulogu u razvoju bolesti, jer, iako je živjela zdravo, izbjegavala nezdravu hranu, alkohol i cigarete, osjećala je da su joj iskustva tuge – “galoni boli”, kako je to opisivala – igrali veliku ulogu u nastanku bolesti. Smatrala je da bolest nije samo rezultat fizičkog zdravlja, već duboko povezana s emocionalnim i mentalnim stanjem. Kroz svoje iskustvo, Isidora je shvatila da život, iako pun patnje, pruža i priliku za samorefleksiju i osobnu transformaciju. Kroz sve svoje borbe i poraze, ponovno je ustajala i pronalazila snagu za dalje.
- Financijski problemi također su bili veliki izazov za Isidoru. Troškovi njezinih terapija, posebno onih u inozemstvu, bili su ogromni, pa je 2015. godine pokrenuta akcija kojom je prikupljena financijska pomoć za njezinu terapiju u Švicarskoj. Pjevač Vlado Georgiev organizirao je tri koncerta kako bi prikupio novac za Isidoru, pjevajući šest sati unatoč svojoj bolesti. Isidora je to cijenila, uzimajući Vladi Georgievu šalu: “Rak je najgora sponzoruša, on ne prestaje trošiti”. Isidora je bila duboko zahvalna na pomoći koju je primila, ali se nije predavala, već je nastavila tražiti načine da se bori i dalje.
Unatoč svim fizičkim i emotivnim teškoćama, Isidora Bjelica nije prestala pisati. Njezin književni rad postao je odraz njezine unutarnje borbe. Pisanje joj je bilo način da procesuira svoja iskustva, ali i da ponudi utjehu drugima. Neki od njezinih najpoznatijih romana, u kojima je hrabro dijelila svoja iskustva, postali su inspiracija za mnoge čitatelje koji su se suočavali s vlastitim životnim izazovima. Njezin stil pisanja bio je emotivan i iskren, a njene riječi pružale su osjećaj zajedništva i ohrabrenja onima koji su prošli kroz slične poteškoće.
Iako se tijekom tih godina borbe s rakom, Isidora oslonila na svoju obitelj, prijatelje i svoju djecu, bila je također izvor snage mnogima. Svojim riječima, svojim djelima i svojom životnom pričom, Isidora Bjelica postala je simbol nepokolebljivog duha, vjere i hrabrosti, ali i nepokolebljivog stava da čak i u najtežim trenucima života, može se pronaći smisao i ljepota. Njezina književna ostavština nastavit će živjeti i inspirirati nove generacije, jer je ona ostavila neizbrisiv trag u srpskoj književnosti, a njezin primjer hrabrosti u borbi sa životnim nepravdama i teškoćama bit će inspiracija svima koji su suočeni sa sličnim izazovima.
