– Za danas smo vam spremilki dvije mini teme, koje će se svidjeti prije svega ženama. Vjerujemo da ste do sada jako puno puta čuli kako muškarcu veliku ulogu u njegovom životu igra njegova majka, i kako ona odlučuje za njega. Međutim, ako muškarac ima 56 godina, šta onda?
Što ako vidite da ta veza ne ide naprijed i to zbog njegove obitelji? Uz ovo pitanje čitateljica je napisala Abigail Van Buren, koja izražava dvojbe: je li njezin muškarac vrijedan žrtve i hoće li, na kraju, ikada imati normalan život s njim. Zavidim vam na humoru i cijenim vašu otvorenost; inače ne bih pisao. U vezi sam 4 i pol godine. Ja imam 60, a on 56. Nadam se zajedničkom životu s njim, braku, vlastitom domu i svemu što ide uz ekipu, napisala je čitateljica pod pseudonimom Nemirna.
Kaže da je jedina stvar koja stoji na putu njezinoj potpunoj sreći to što se zavjetovao svojim ostarjelim roditeljima i pomogao im da ostanu u svom domu. Dapače, obećao je to prije mnogo godina. U početku sam bila u redu čekajući da on ispuni tu obvezu prema njima i bila sam uzbuđena zbog vremena koje ćemo imati jedno za drugo. Pokušao sam mu pomoći. Čak sam se preselila u kuću njegovih roditelja.
Živjela sam s troje od njih kao školovana njegovateljica, ali njegova je majka bila nepodnošljiva. Iako je njezina ideja bila da se preseli, postalo je jasno da ne želi moju pomoć ni u čemu. Čak je mrzila da uđem u ‘njenu’ kuhinju”, napisala je Nemirna. Ali to nije najgore što joj se moglo dogoditi. Na kraju je šest mjeseci spavala u drugoj sobi s 56-godišnjim dečkom. “U njihovom svijetu, ako niste oženjeni i imate aferu, grešnik ste koji ide u pakao.
Naravno da smo to učinili skromno, ali očito ne dovoljno skromno.” “Bila je to noćna mora. Dogodilo se još mnogo toga, ali na kraju sam izbačena iz kuće bez najave. Ukratko: ne znam mogu li još dugo čekati život koji želim s njim. Tko zna koliko će to trajati, gubim vjeru da će ikada uspjeti?” – tužno je upitala ova žena nakon svoje priče. Odgovor koji je uslijedio bio je potpuno predvidljiv.
“Ti i tvoj dečko ste odrasle osobe i imate pravo na intiman život ako to želite. Činjenica da je dopustio vašoj majci da vas izbaci iz kuće čak i bez prethodne najave je znak za uzbunu. On ne Nemam hrabrosti objasniti joj da će i on otići. Četiri i pol godine čekanja je dovoljno dugo ako želiš takav život kakav opisuješ, onda će tvoji izgledi biti veliki bolje da nastaviš tražiti slobodnog čovjeka jer je ovaj prilično očigledan,” odgovorila je Abigail Van Buren.
BONUS TEKST: ”
Uvijek se piše jednostrano i neobjektivno kao da su samo muškarci loši i uzrok problema u braku.
Moj slučaj pokazuje da je moguće oživjeti nakon gubitka žene. Tek nakon što sam ostao udovac, Vidim kao da sam dobio novi život“, piše u uvodu svoje povjerljive priče. Dalje piše da se i on oženio kad je došlo vrijeme, po običaju. Nije bilo velike ljubavi, ali su živjeli zajedno i to se smatralo ispravnim. “Moja je žena bila mlada učiteljica. Nikada nije voljela taj posao – samo je vrlo savjesno radila. Rekli su da je stroga i poštena. Nisam u njoj vidio ono što služba zahtijeva: bez iskre, bez radosti.”
Istina, koliko je voljela djecu jer Milan piše da je nakon par godina od vjenčanja otkrio da je otac djevojčice Marije iz neke kratkotrajne predbračne veze. Vijest je došla iz vedra neba. Moja žena je poludjela kad je saznala, kao da sam je prevario. Slijedile su godine drame i svađe svaki put kad sam vidio svoju kćer – kaže. Majka njegove kćeri nikada nije tražila priznanje očinstva ili alimentaciju, a on je ipak pokušao učiniti što je mogao. Ali u tajnosti, da žena ne sazna. Viđao sam Mariju krišom, na mjestima gdje nas moja žena nije mogla vidjeti.
Prvo sam je vraćao kući, ali nakon svakog od tih malih druženja, žena bi me danima šutke tretirala. Kćer bih viđao u parkovima, ispred škole i što već, ali nikada u blizini maminog stana jer bi to bio čisti dinamit. Ni mirovina mu nije donijela olakšanje. Supruga nije mirna i bila je usredotočena na uređenje vikendice, prikupljanje još nekretnina i podjelu zemlje. Na kraju je umrla u nesreći, prema Milanu. Bio je to užasan trenutak, ali nakon što je šok prošao, nakon mjesec dana ponovno sam stala na noge i shvatila da sam cijeli život protraćila u strahu i pod njezinom čizmom.
Odnos s mojom kćeri vrlo brzo. Ona je odrasla žena sa svojom obitelji koja brine o meni i bez straha se družimo, sam djed. Bračnu stečevinu lako može dokazati na sudu, ali Milan ne želi sukob s obitelji pokojne supruge. “Neću se boriti za imanje. Marija kaže da to ne treba njoj i njezinoj djeci. Sve sam ostavio nećacima pokojne supruge i da sada koristim samo stan u kojem živim. Razmišljam da ga prodam i nabaviti novi ako mi nećaci dopuste — gdje sam i imao sve, ali bez svih ovih sjećanja.” kaže razmišlja o prodaji starog automobila svoje pokojne žene.
