Godinama slušam njegovu “Oprosti za sve”. Vjerovao sam da razumije razloge koji stoje iza njegovih isprika – neprestano obećava, dogovaramo planove, ali na kraju se ništa ne ostvari, zbog čega se osjećam glupo – i da će na kraju napraviti promjenu. Priznanje ovoga oduzima previše vremena.
U jednom sam trenutku pitao za razlog njegove isprike, na što je on odgovorio da nije siguran, ali prepoznaje moj bijes, iako nije mogao identificirati problem (ja sam mu doslovno ilustrirao problem). U konačnici, nemam više nikakvih zahtjeva u vezi s tim.
BONUS TEKST
Neša Leptir preminuo je od teške bolesti sa samo 30 godina. 1990. godine preminuo je Nenad Radulović, poznat kao Neša Leptir i rock glazbenik koji je predvodio bend “Posljednja igra leptira”; međutim, njegove kultne pjesme i dalje odjekuju. Čak i sada njegove pjesme često odjekuju na raznim glazbenim natjecanjima.
Stvorio je bezvremenske klasike kao što su “Nataša”, “Vrati se”, “Srce od meda”, “Umiru jeleni” i “Grudi Balkanske” koji i danas u nama izazivaju snažne emocije. Kao član Indexovog radijskog kazališta, mnoge njegove predstave i danas imaju moć nasmijati nas do suza. Osamdesetih se pojavio kao voljeni duh Beograda. Zatim se, bez upozorenja, razbolio – od karcinoma.
U dobi od 30 godina preminuo je ostavivši za sobom posljednje riječi koje su doista dirljive. Rečeno je da je samo dvadeset minuta prije njegovog posljednjeg odmora, kada je netko upitao: “Kako se osjećaš?” odgovorio je s osmijehom, rekavši: “Pa, ja baš ne znam igrati nogomet.” To se navodi kao dokaz da su njegova dobro poznata vedrina i smisao za humor ostali s njim do posljednjeg dana.
Narativ također uključuje prikaz kako je, neposredno prije operacije tumora na mozgu, nastupio na VMA, pokazujući svoj pjevački i glumački talent. Kad je anestezija počela djelovati, šaljivo se obratio medicinskom osoblju oponašajući Slobodana Miloševića, rekavši: “A sad svi na svoje radne zadatke! I lezite.” Doista, Neša Leptir je svojoj tragediji pristupio jedinstveno, pazeći da ni on ni ljudi oko njega ne zapadnu u sentimentalnost. Ipak, to ne znači da on sam nije razmišljao o tami.
Navodno je svoju posljednju poruku napisao na poleđini liječničkog recepta dan prije svoje smrti. “U ovom trenutku vrijeme se čini obustavljenim, dopuštajući mi da izbjegnem misli o beskrajnoj tami. Kada dođe trenutak za putovanje, kupit ću karte za prekrasna odredišta. To je bila istina koju je skrivao iza osmijeha dok je ležao na samrtnoj postelji.
– Na VMA sam ga ugledao kako se udaljava iz ugla sobe. Jasno sam ga promatrao kako počinje svoje putovanje iz kuta te bolničke sobe. U tom trenutku jato ptica poletjelo je s krošnji stabala tik ispred prozora. Ta slika ostaje živa u mom sjećanju, kao da se još jednom otvara preda mnom.
Što leži “tamo” poslije nije mi jasno. No, siguran sam da razumije… Moj brat je uvijek imao dvije vizije: zamišljao je plavi bicikl i vjetar u leđa. I sada vjerujem da vozi nebeski plavi bicikl, s istim božanstvenim vjetrom u leđa – primijetio je Željko, Nešin brat, u razgovoru za Novosti.
