U današnjem članku vam pišemo na temu prepoznavanja ljudi s kojima vrijedi, a s kojima ne vrijedi ulaziti u rasprave. Ovo je priča iz svakodnevice, ispričana jednostavno, onako kako bi to uradio neko ko je sve to već doživio i iz toga izvukao lekcije.
U svakodnevnom životu svako se barem jednom susreo s osobom koja govori preglasno, sve zna unaprijed i ne ostavlja prostor za mogućnost da možda griješi. Takvi susreti znaju biti iscrpljujući, jer umjesto razmjene mišljenja često prerastu u nadmetanje. Upravo zbog toga, sve više ljudi traži načine kako da na vrijeme prepoznaju s kim imaju posla, bez nepotrebnog objašnjavanja, dokazivanja i trošenja energije.
Jedan od prvih i najjasnijih signala da se radi o osobi s kojom je teško voditi zdrav razgovor jeste potpuno odsustvo stida. Ne stida u smislu sramote zbog postojanja, već onog unutrašnjeg alarma koji čovjeku kaže da je pretjerao. Kada neko nema potrebu da se zaustavi, da snizi ton ili da kaže „čekaj, možda sam otišao predaleko“, to često znači da ne prepoznaje granice. Takvi ljudi ne osjećaju nelagodu ni kada omalovažavaju druge, prekidaju razgovor ili nameću svoje mišljenje. Stid je znak samokontrole, a bez njega je teško očekivati racionalnu komunikaciju.
Osoba koja je u stanju da se povuče i prizna sebi da je možda pogriješila pokazuje emocionalnu zrelost. S druge strane, onaj ko ide glavom kroz zid, bez ikakvog preispitivanja, najčešće nije spreman da čuje ništa osim vlastitog glasa. U tom trenutku postaje jasno da problem nije u temi razgovora, već u potrebi za dominacijom.
- Postoji jedan jednostavan, gotovo neprimjetan test koji može mnogo toga otkriti. Dovoljno je da se u razgovoru izgovori smirena rečenica poput: „Možda griješim, ali hajde da provjerimo.“ Ova rečenica ne napada, ne optužuje i ne umanjuje sagovornika, ali zahtijeva minimum zrelosti. Reakcija na nju govori više od hiljadu riječi.
Zrela osoba će se u tom trenutku smiriti, razmotriti mogućnost da nije apsolutno u pravu i fokusirati se na činjenice. Razgovor tada dobija smisao. Nasuprot tome, osoba koja ne podnosi provjeru često će reagovati burno. Ton će se povisiti, tema će se zamijeniti ličnim napadima, a umjesto argumenata pojaviće se rečenice poput „znam ja najbolje“ ili „nema šta da se provjerava“. Takvi ljudi ne traže istinu, već pobjedu.
Kada postane jasno da sagovornik ne želi razumjeti, nego samo nadjačati, najbolje je povući se. Nema potrebe spuštati vlastite standarde, praviti se manji ili igrati ulogu zabavljača kako bi se sačuvao privid mira. Objašnjavanje onima koji ne slušaju vodi samo u krug, a energija se troši uzalud. Ako neko ne želi vjerovati, ni najjači argumenti mu neće promijeniti stav.
Iz ovakvih susreta mogu se izvući zanimljive, pomalo ironične lekcije. Neki ljudi se ne opterećuju pravilima, nemaju osjećaj mjere i djeluju slobodnije. Lekcija za druge nije da se ponašaju isto, već da pronađu balans između spontanosti i poštovanja. Ima i onih koji ne razmišljaju previše prije nego što nešto kažu ili urade. Iz toga se može naučiti da je ponekad bolje donijeti odluku nego stalno analizirati, ali uz svijest o posljedicama.
- Takvi ljudi često djeluju kao da lakše uživaju u životu jer ne nose teret odgovornosti za sve. To može biti podsjetnik da se ponekad treba opustiti, ali ne po cijenu drugih. Rijetko se kaju, jer ako ne vide problem, nema ni kajanja. Sposobnost kajanja znak je rasta, ali bez pretjeranog zadržavanja u prošlosti.
Često imaju visoko samopouzdanje, čak i kada iza njega ne stoje znanje ni trud. To može poslužiti kao podsjetnik da je samopouzdanje važno, ali da prava snaga dolazi iz rada na sebi. Uvijek imaju izgovor kada nešto pođe po zlu, dok je odgovornost prebačena na nekog drugog. Lekcija iz toga je jednostavna: preuzimanje odgovornosti oslobađa.
Najčešće im je najteže priznati grešku. Drže se svoje priče čak i kada činjenice govore suprotno. Najzrelija rečenica koju čovjek može izgovoriti jeste: „U pravu si, pogriješio sam.“ Ona ne umanjuje vrijednost, već je potvrđuje.
Na kraju, nije potrebno biti stručnjak da bi se procijenilo s kim se razgovara. Ako postoji mjera, samokontrola, spremnost na provjeru i poštovanje, riječ je o zreloj osobi. Ako toga nema, najbolji izbor su mirna distanca, jasne granice i fokus na vlastiti život. To nije poraz, već znak mudrosti
