Emir Kusturica, poznat po svom oštrom oku za talent, otkrio je izvanredne glumačke sposobnosti Ljubice Adžović, darovite Romkinje. Pod Kusturičinim vodstvom Adžovićeva je ostvarila zapažen debi u filmskoj industriji tumačeći voljeni lik babe Hatidže u filmu Dom za vešanje. Ova revolucionarna uloga dovela ju je u središte pozornosti, stekavši priznanje i prestižnu priliku da prisustvuje cijenjenom filmskom festivalu u Cannesu zajedno s ostatkom glumačke ekipe i ekipe filma. Izniman talent Adžović još je jednom pokazao u Kusturičinom filmu Crna mačka, bijeli mačor, gdje je besprijekorno utjelovila lik babe Sujke, učvrstivši svoju reputaciju vrlo vješte i iskusne glumice.
Odabravši ekskluzivnu suradnju s Kusturicom, Ljubica Adžović je odbila unosne mogućnosti nastupa u Njemačkoj. Njezina motivacija nije bila vođena financijskim dobitkom, već njezinom dubokom privrženošću prema redatelju kojeg je njegovala kao vlastito dijete. Podrijetlom iz Skoplja, Ljubica je živjela u Baru prije nego što je značajan dio svojih kasnijih godina provela u Francuskoj i Švedskoj. Naime, bila je majka izuzetnog potomstva koje se sastojalo od devetero djece. Unatoč svom naturističkom stilu života, Ljubica je stekla široko priznanje svojim izvanrednim nastupima u filmovima Emira Kusturice.
Sam Kusturica hvalio je njezin prirodni talent bez premca, uspoređujući je s neprocjenjivim, nebrušenim draguljem. Ljubica je 2001. godine, nakon što je napustila Crnu Goru, zatražila politički azil u Francuskoj, navodeći kao razlog za to svoj strah od mafije. Ipak, na kraju se vratila u Crnu Goru 2006. godine, da bi podlegla bolesti i nedugo nakon toga preminula u 82. godini života.
U šarmantnom gradiću Zaogradu, nedaleko od Sutomora, proslavljeni filmaš je slučajno zatekao Ljubicu u romskoj kući. Odmah očaran njezinim prirodnim talentom i zadivljujućom pojavom, donio je odvažnu odluku da je prikaže na filmskom platnu. Kusturica je bio taj koji je Ljubicu Adžović potaknuo u sferu kinematografije, priliku na kojoj je bila duboko zahvalna. Ljubičin istinski dar bio je toliko neobičan da su je mnogi smatrali pravom profesionalkom.
Kao priznanje za izvanrednu izvedbu dobila je priznanje na cijenjenom filmskom festivalu u Cannesu 1992. godine. Nakon tog trijumfa, Ljubica se ponovno pojavila u Kusturičinom projektu “Crna mačka, bijeli mačor”. Svoju kolegicu Branku Katić za sve vrijeme tog pothvata od milja je nazivala “pravom unukom”. Duboka i iskrena veza koju su dijelili dodatno je osnažila Ljubičinu sposobnost stvaranja autentičnih i uvjerljivih likova.
