U današnjem članku vam pišemo na temu uspomena i prijateljstva koje ne blijedi ni nakon smrti. Ovo je priča o čovjeku koji već četrdeset godina nosi u srcu muzičku legendu i koji svakodnevno odlazi na njegovo počivalište kako bi pokazao da sjećanja nikada ne umiru.
Marijo Softa, nekadašnji estradni menadžer, bio je blizak prijatelj Halida Bešlića punih četrdeset godina. Njihovo prijateljstvo počelo je davne 1985. godine, u elitnom restoranu koji je držala Marijeva majka. Tada je bio tek mladić, a susret s poznatim pjevačem ostavio je snažan dojam. Halid ga je osvojio svojom jednostavnošću i skromnošću, ponašanjem koje se rijetko viđa kod ljudi koji su već tada imali veliku slavu.
Softa priznaje da je već u tim godinama znao sve njegove pjesme napamet. Svaka nota i stih bili su mu bliski, kao da govori o njegovom životu. Taj prvi susret prerastao je u prijateljstvo koje je trajalo do posljednjih dana. Za Marija, Halid nije bio samo muzičar, već čovjek koji mu je dao mnogo više – povjerenje, podršku i inspiraciju.
- Kada je Halid preminuo 7. oktobra, svijet muzike ostao je siromašniji, ali bol je najviše osjetio njegov krug prijatelja. Sahrana je obavljena 13. oktobra na groblju Bare u Sarajevu, a Marijo je zajedno sa majkom Ljerkom već dva dana kasnije posjetio njegov grob. Od tada to radi svakodnevno, jer kako kaže, to mu pomaže da ostane povezan s osobom koja mu je značila toliko mnogo.
Posebno se sjeća decembra 2003. godine. Tada mu je Halid predložio da radi kao estradni menadžer na njegovom koncertu u Zetri. Bio je to trenutak koji je odredio njegov životni put. Od te noći započela je karijera koja je trajala dvadeset godina. Softa naglašava da je upravo Halid zaslužan za to što je postao menadžer velikih zvijezda bivše Jugoslavije, jer mu je dao šansu kada je to bilo presudno.
Govoreći o svom radu, Marijo ističe da je uvijek težio da bude pošten i iskren, baš kao što ga je Halid učio. Uspjesi koje je postigao u karijeri, kaže, ne bi bili mogući bez tog prvog povjerenja i ruke koju mu je pružio prijatelj. Zato mu je beskrajno zahvalan i ističe da mu nikada neće moći vratiti ono što je za njega učinio.
Danas, dok stoji kraj Halidovog groba, Marijo posmatra brojne poruke i cvijeće koje donose fanovi iz svih krajeva. Sve to svjedoči koliko je pjevač bio voljen i koliko je njegov lik ostavio traga. Halid nije bio samo izvođač sa prepoznatljivim glasom, nego i čovjek čija je toplina osvajala ljude. Upravo zato uspomena na njega ostaje snažna, a pjesme koje je ostavio nastavljaju da žive i prenose emocije.
- Marijo svakodnevnim posjetama održava nevidljivu nit između prošlosti i sadašnjosti. To je njegov način da kaže hvala i da podsjeti sebe koliko mu je Halid značio. Čini to bez pompe i bez namjere da privuče pažnju, već iz čiste potrebe da bude blizu čovjeku kojeg smatra dijelom svog života.
Njegova priča pokazuje koliko je prijateljstvo dragocjeno i koliko može oblikovati život. Istinsko prijateljstvo ne prestaje smrću, već nastavlja da živi u sjećanjima, djelima i svakodnevnim gestovima. Marijo Softa svojim primjerom dokazuje da prava odanost traje zauvijek i da zahvalnost ne blijedi s vremenom.
U ovom odnosu ogleda se ljepota ljudske bliskosti – kada neko vjeruje u vas, pruži vam priliku i stoji uz vas, to postaje temelj koji se ne može srušiti. Halid je za Marija bio mnogo više od zvijezde, bio je prijatelj, učitelj i oslonac.
I dok fanovi i dalje dolaze na grob da ostave poruke i cvijeće, Marijo svakog dana šeta istim putem i razgovara sa svojim prijateljem u tišini. On vjeruje da su ti trenuci veza koja nikada neće biti prekinuta. To je priča o ljubavi, zahvalnosti i sjećanju koje ostaje da svijetli i kada čovjeka više nema
