Preobraženje Gospodnje jedan je od dvanaest velikih hrišćanskih praznika i među vernicima Srpske pravoslavne crkve zauzima posebno mesto. Slavi se svake godine 19. avgusta, a u narodnom verovanju ovaj datum se vezuje za završetak leta i ulazak u hladniji deo godine.
Postoji izreka: „Na Preobraženje se preobražava i list u gori i kamen u vodi“, što simbolično označava promenu prirode, ali i unutrašnje preobraženje čoveka.Prema predanju, praznik je ustanovljen u znak sećanja na događaj koji se desio na gori Tavor. Tada se Isus Hristos pred svojim učenicima – apostolima Petrom, Jakovom i Jovanom – preobrazio i zasijao svetlošću nalik suncu. Tom prilikom su se pojavili i proroci Mojsije i Ilija, razgovarajući s Gospodom o njegovom budućem stradanju u Jerusalimu. Apostoli su bili zadivljeni prizorom, jer im je otkrivena božanska priroda Hrista, koja je do tada bila skrivena iza ljudskog lika. Upravo zato Preobraženje ima duboku teološku poruku – ono otkriva večnu slavu i božanstvo Sina Božijeg.
- Narodna tradicija je kroz vekove utkala mnoge običaje i verovanja vezane za ovaj praznik. Jedno od najpoznatijih je ono da se u ponoć nebo tri puta preobražava. Kaže se da se nebo menja i da tada priroda ulazi u novu fazu, jer dani postaju kraći, a noći svežije. Upravo zbog toga verovalo se da je posle ovog praznika retkost da nastupe velike vrućine, a smatralo se i da je Preobraženje poslednji dan za kupanje u rekama.
Na ovaj dan, ljudi su pridavali pažnju i svakodnevnim navikama. Tako se smatralo da nije dobro spavati preko dana, jer bi onaj ko to učini cele godine bio lenj i dremljiv. Takođe, plač se izbegavao jer se verovalo da onaj ko plače na Preobraženje neće prestati plakati tokom čitave godine. Nije se preporučivalo ni preterano druženje u kafanama, jer bi to moglo da preraste u ružnu naviku. Ovakva narodna pravila imala su moralnu i vaspitnu dimenziju – podsticala su ljude da se uzdrže od nerada, tugovanja i rasipništva.
Poseban deo praznika odnosi se na blagoslov plodova. U crkvama se toga dana osvećuje grožđe i deli vernicima kao znak zahvalnosti Bogu za sve što je priroda rodila. U mestima gde grožđa nema, osvećuje se drugo sezonsko voće. Postoji i običaj da se tog dana jede samo hleb i voće, dok se meso i mrsna hrana ne koriste. Razlog za to je i što Preobraženje uvek pada u vreme Gospojinskog posta, pa se vernici pridržavaju pravila uzdržanja. Ipak, praznična trpeza je ispunjena jednostavnom hranom, a posebno mesto zauzima upravo osvećeno grožđe.
Ovaj praznik se ne vezuje samo za promene u prirodi, već i za unutrašnje promene u čoveku. Sama reč „preobraženje“ označava promenu, duhovno preobražavanje i potrebu da se čovek iz dana u dan menja na bolje. Zato se vernicima poručuje da na ovaj dan razmisle o svojim postupcima, da se mole, poste i trude da u svoje srce unesu svetlost i dobrotu. Kao što se priroda menja i priprema za jesen, tako i ljudi treba da promene loše navike i okrenu se duhovnom rastu