Dok sam strpljivo čekao svoj red na blagajnama megamarketa u Čačku, dogodio se neočekivani događaj koji mi je otkrio duboke činove dobrote i ljudskosti koji postoje u tkivu svakodnevnog života. Scena je bila tipična za podnevnu gužvu. Kupci su svoje kupnje učinkovito stavljali u košare dok su blagajnici brzo skenirali artikle, stvarajući simfoniju šuštanja papira i nježnih zvučnih signala skenera.

  • Dok se poznata kadenca nastavljala, pozornost mi je privukla mlada djevojka koja se probijala prema susjednoj blagajni. Njezina je odjeća bila neupadljiva, s neupadljivom odjećom i tamnom kosom skupljenom u rep. Međutim, postojala je određena kvaliteta u njezinu izrazu lica koja je nagovještavala prisutnost nečeg neobičnog. Kad sam došao do blagajne, moje iznenađenje izazvala je njezina odluka da odgodi kupovinu.

Umjesto da odmah počne s kupnjom, pozdravila je blagajnicu divnim osmijehom i postavila neočekivani upit. Zaintrigiran ovakvim razvojem događaja, pomaknuo sam fokus s vlastitog zadatka kako bih promatrao njihovu interakciju. S prizvukom strepnje u tonu, djevojka je upitala: “Oprostite, ali biste li mogli ugledati onu stariju baku u društvu unuka među rogovima?

  • Nakon pažljivog razmatranja okolnosti, blagajnik je izgledao zbunjeno, ali je naposljetku pristao čuti djevojčinu perspektivu. Djevojka je nastavila s ponudom: “Imam ovdje 10.000 dinara. Možete li promatrati kojoj kasi prilazi i reći joj da je ona jubilarni kupac, koji ima pravo na kupnju nagrade u vrijednosti od 10.000 dinara?” Možete li pomoći s ovim zadatkom? Prizor koji se ukazao ispred mene ostavio me zaprepašten. Bilo je nezamislivo da se takav čin odvija upravo preda mnom.

Bez ikakvih očekivanja i upita, mlada je djevojka nesebično pružila pomoć starici, niti ne razmišljajući hoće li joj blagajnica pomoći i postoji li među njima ikakva veza od ranije. Njezina jedina namjera bila je učiniti ljubaznu gestu za potpunog stranca. S mješavinom zbunjenosti i strahopoštovanja, blagajnik je promatrao djevojku. “Apsolutno”, odgovorila je na kraju, “samo me zanima, poznajete li možda tu baku?

  • Bacivši na trenutak pogled u smjeru starije žene koja se nalazila nekoliko kutija dalje, mlada djevojka je priznala: “Ovo je moj prvi susret s njom, ali sam obaviještena o njihovim financijskim poteškoćama, što me natjeralo da ponudim svoju pomoć najboljima o mojim mogućnostima, molim vas, obavijestite je da sam cijenjena mušterija koja slavi godišnjicu. Osmijeh mi se nenamjerno pojavio na licu jer sam bio duboko dirnut činom ljubaznosti ove mlade djevojke, koja je pokazala ogromnu količinu suosjećanja prema nekome koga nikada prije nije upoznala.

 

U tom sam trenutku došao do duboke spoznaje o značaju priznavanja onih koji su u našoj sredini i pružanja podrške kad god je to potrebno, čak i ako to uključuje jednostavan, ali značajan čin dobrohotnosti. Dok sam ponovno preusmjeravao pozornost na svoje kupnje nakon što je djevojka otišla od blagajne, misli su mi ostale usredotočene na incident. Koncept suosjećajnijeg svijeta, u kojem pojedinci posjeduju nesebično raspoloženje jedni prema drugima, obuzeo me je.

  • Nakon toga, premjestio sam se na drugu kasu, odlučivši se za drugu blagajnu. Međutim, nisam mogao a da ne bacim pogled na stariju gospođu koja je razgovarala s blagajnikom. Iako nisam mogao razlučiti o čemu se radi, nepogrešivo sam mogao uočiti blistavi osmijeh koji je krasio staričino lice, zračeći zahvalnošću.

To je poslužilo kao dirljiv podsjetnik na duboki utjecaj koji jednostavan čin dobrote može imati na uljepšavanje nečijeg dana. Izlazak iz trgovine ispunio me novim osjećajem motivacije. Palo mi je na pamet da bih trebao nastojati poboljšati svoje interakcije s onima oko sebe, aktivno tražeći prilike da pružim ruku kad god je to moguće. Ovo otkriće potaknuo je susret s mladom djevojkom u čačanskom megamarketu, koja je pokazala da i najmanji čin dobrote može duboko utjecati na nečiji život.