Prema učenju i predanju crkve, duša nakon smrti ne luta sama. Dva dana nakon smrti, duša pokojnika posjećuje mjesta koja je voljela i koja je često posjećivala za života. Božjom providnošću, voljom i dopuštenjem, određeno je vrijeme smrti kada je osoba najspremnija napustiti ovaj svijet. Gospod daje duši ta dva dana slobode da posjeti ljude i mjesta koja je voljela, iako ne može uspostaviti komunikaciju s njima jer nema tijela. Ovaj proces je put duše nakon smrti prema pravoslavnom učenju u prvih 40 dana.
Protojerej-stavrofor profesor dr. Vladimir Stupar objašnjava da je najvažnije da se treći dan nakon smrti moli, kako je govorio Sveti Makarije Aleksandrijski. U trenutku smrti, anđeo dolazi i uzima dušu, pomažući osobi u trenutku odvajanja duše od tijela, zajedno s anđelom čuvarom. Oni su uz dušu u njenom novom stanju i novim okolnostima. Tada duša vidi da je tijelo beživotno i mrtvo, ali čovjek kao ličnost i dalje je “živ” jer je čovjek neuništiv. Duša tada obično vidi rodbinu koja plače, a ako je umrla u bolnici, vidi ljekare i osoblje. U prva dva dana, duša se oslobađa tereta tijela i tjelesnosti te postaje pokretna i sposobna da brzo prelazi s jednog mjesta na drugo.
Trećeg dana, duša se uzdiže prema nebu gdje prolazi kroz nebeske sfere i dolazi do Božjeg prijestolja, do Isusa Hrista. U 40. danu se odlučuje hoće li duša biti u svjetlu ili tami do Vaskrsenja ili Strašnog suda. Prema riječima protojerej-stavrofora Stupara, postoji i iskustvo kliničke smrti, odnosno odvajanje duše od tijela i njeno ponovno vraćanje u tijelo.
U prvih 40 dana, duša je s anđelom čuvarom koji je dodijeljen na krštenju i anđelom poslanim od Boga da uzme dušu. Tijekom tog vremena, duša se vodi i pokazuje joj se ljepota Carstva nebeskog i Božjeg prijestolja ili se provodi kroz mjesta gdje duše koje nisu postigle svoj cilj bivaju odbijene u tamu gdje je plač i škrgut zuba. Duša vidi i jedno i drugo te dolazi pred Hrista koji odlučuje gdje će dalje biti.
- Profesor Stupar govori i o carinama i anđelima – nebeskim carinicima koji ispituju dušu, što je teško opisati zemaljskim jezikom. Demoni čine sve kako bi zarobili čovjeka, a Božja je blagodat sreća jer ne vidimo demone koji su ružni i zastrašujući. Demoni borave u podnebesju, a duša je uz anđele u velikoj tjeskobi jer joj se demoni prikazuju u svojoj ružnoći. Grehovnom čovjeku koji nije vodio vrlinski život, demoni govore “Ti si jedan od nas, idi s nama, trebaš biti s nama.”
Tijekom tog razdoblja, duša se ispituje, a mitarstva su opasnosti koje duša mora prebroditi. Svrha svih molitvi je da duša bez prepreka dođe pred Gospoda, koji je ljubav, blag i milosrdan, ali i pravedan. Demoni žele privući što više ljudi u pakao kako bi na Sudnjem danu satana mogao reći Hristu: “Ako možeš spasiti njih, onda spasi i nas.” Đavo želi spasiti bez pokajanja i promjene svog bića.
- Nakon 40 dana, ako duša prebrodi iskušenje đavola, dolazi pred Božje lice. Tada se otkriva Božja pravda. Tog dana, čak i najmanje dobro djelo i djelo ljubavi koje smo učinili, će se računati. Tog dana na privremenom sudu do Vaskrsenja i Sudnjeg dana će se znati ide li osoba u Božje Carstvo ili u tamu. Bližnji mogu u tih 40 dana molitvama i dobrim djelima mnogo učiniti za nas.
Gospod ponekad vraća duše koje nisu spremne za sud natrag u tijelo. Otac Pajsije je pričao o ženi koja je imala grijeh i nije ga ispovjedila zbog srama. Gospod ju je vratio u život nakon tri dana, a ona je odmah pozvala svećenika i rekla mu da želi da je ispovjedi. Nakon toga su joj grijesi oprošteni i mirno je umrla. Gospod ima dar vraćanja duše u tijelo ako vidi da nismo spremni za suđenje.
