Porodična vila pokojnog Saše Popovića, nekada mesto okupljanja, smeha i zajedničkih trenutaka, sada je u centru prave porodične drame. Istina iza zidova luksuznog doma tek izlazi na videlo…
Prošlog četvrtka, navršilo se tačno 40 dana od smrti Saše Popovića, čovjeka koji je decenijama oblikovao muzičku scenu bivše Jugoslavije i ostavio dubok trag ne samo kao producent, već i kao vizionar i veliki čovjek estrade. Njegova smrt, koja se dogodila iznenada u Parizu, u 71. godini života, potresla je javnost, ali još više njegovu porodicu, prijatelje i kolege koji su uz njega proveli čitave karijere.
Na četrdesetodnevni pomen, najbliži članovi porodice, prijatelji i saradnici okupili su se u tišini na groblju, kako bi još jednom odali počast čovjeku čije je ime postalo sinonim za televizijski spektakl, muzički talenat i profesionalnu dosljednost. Pored vijenaca i suza, tog dana dominirala su sjećanja – ona iskrena, puna tuge, ali i zahvalnosti.
Ćira iskreno: “Nisu svi došli, i to boli”
Među onima koji su tog dana došli da se oproste bio je i Dejan Ćirković Ćira, pjevač, ali prije svega, dugogodišnji prijatelj Popovića. U emotivnom gostovanju na jednoj televizijskoj emisiji, Ćira je bez ustručavanja govorio o svom odnosu sa Sašom, ali i o razočaranju koje je osjetio kada je vidio koliko poznatih lica nije došlo da mu oda posljednju počast.
„Mnogo nas je zvao, mnogima je pomogao, mnoge je lansirao u zvijezde… A kad je došlo vrijeme da mu se kaže posljednje zbogom – njih nije bilo“, rekao je Ćira, ne krijući bol u glasu. Dodao je da ga je posebno pogodilo odsustvo onih koji su godinama radili s njim, zarađivali uz njegovu pomoć, a sada nisu našli vremena ili volje da dođu.
Glasine o vili i prodaji – istina iz prve ruke
Nakon pomena, pojavile su se glasine koje su dodatno uznemirile javnost – navodno, porodična vila na Bežanijskoj kosi bi mogla biti prodata. Mediji su spekulisali o tome da se iza kulisa odvijaju razgovori o budućnosti imovine, ali Ćira je odlučno stao u odbranu Popovićeve porodice.
„Niko nije spomenuo prodaju vile. Ni tog dana, ni ranije“, rekao je Ćira. „Suzana je u teškom emotivnom stanju. Sve joj je previše. Ali ni u jednom trenutku nije rekla ništa što bi ukazivalo na takvu odluku.“
Prema njegovim riječima, jedina moguća promjena tiče se automobila koje je Saša godinama sakupljao – ti luksuzni modeli možda će biti prodani, što je u neku ruku i logičan korak, budući da su bili više njegova strast nego porodična potreba.
Automobili kao simbol strasti, slobode i životne radosti
Za Sašu Popovića, automobili nisu bili samo prijevozna sredstva – oni su bili dio njegovog identiteta. Njegova kolekcija luksuznih vozila uključivala je modele koji su godinama izazivali divljenje i znatiželju: električni BMW koji je kupio kod Ćire u Njemačkoj, Mercedes, Porsche, pa čak i crveni Ferrari koji je lično birao i kupio u inostranstvu.
Planirao je, prema Ćirinim riječima, da ode čak u Češku ili Slovačku po bijeli Ferrari, ali život mu, nažalost, nije dao dovoljno vremena. „Uvijek bi nam govorio kroz smijeh: ‘Pustite me da uživam, ko zna koliko ću još živjeti’“, prisjetio se Ćira kroz osmijeh i suze.
Više od imovine – naslijeđe koje se ne prodaje
Kada se govori o naslijeđu Saše Popovića, često se u prvi plan stavljaju brojke, luksuz, kuće, automobili. Međutim, ono što ostaje iza njega ima mnogo dublju vrijednost – prijateljstva koja su trajala decenijama, karijere koje je pokrenuo i podržavao, uticaj koji je imao na muzičku scenu Balkana, i ljudskost kojom je pristupao svakom poslu i svakom čovjeku.
Njegova smrt nije samo kraj jednog života – ona je završetak ere, poglavlje koje se zatvara u istoriji estrade. Ali, ono što ostaje živo su uspomene, riječi, podrška koju je davao, i svijetli trag koji je ostavio na hiljade ljudi.
Dom koji ostaje – tišina u vili na Bežanijskoj kosi
Za sada, kako stvari stoje, Suzana Jovanović ostaje u njihovoj porodičnoj vili, mjestu koje su zajedno izgradili i ispunili uspomenama. Taj dom, sada tiši nego ikad, čuva slike, pokrete, riječi i uspomene na život koji su dijelili.
Možda će automobili uskoro promijeniti vlasnika, možda će neka vrata biti zaključana, ali ono što je vrijedilo najviše – ljubav, prijateljstvo i naslijeđe – to će zauvijek ostati zapisano u sjećanjima onih koji su Sašu znali i voljeli.
