Veza između čovjeka i psa jedna je od najposebnijih i najdubljih koje postoje u svijetu životinja.
Svi smo više puta čuli onu poznatu izreku: “Pas je čovjekov najbolji prijatelj.” Ova tvrdnja nije samo sentimentalna, već je i znanstveno potvrđena – naši četveronožni saputnici s nama dijele nevjerovatno snažnu i jedinstvenu emocionalnu povezanost koja traje još od davnih vremena. Toliko su psi povezani s ljudima da mogu tumačiti naše emocije, ponašanja, pa čak i skrivene namjere, na načine koji su i danas predmet brojnih naučnih istraživanja. U ovom članku otkrivamo kako psi mogu da prepoznaju negativnu energiju kod drugih ljudi i da tačno osjete kada neko nije dobronamjeran.
Psi su, na svoj način, veoma dobri “antropolozi” – promatrači i tumači ljudskog ponašanja. Iako se to možda čini neobičnim, mnogi vlasnici pasa tvrde da njihovi ljubimci mogu jasno osjetiti kada neko ima loše namjere ili neiskrene osjećaje. Nije rijetkost da pas počne lajati, zavijati ili pokazivati nelagodu čim nepoznata osoba uđe u njihov prostor – posebno ako ta osoba nosi negativnu energiju. Psi nisu samo naši kućni ljubimci; oni postaju članovi porodice i razvijaju dubok, zaštitnički odnos prema ljudima koje vole. I zato, ako njihov instinkt kaže da nešto nije u redu, možda bismo ih trebali poslušati.
Zanimljivo je da je nauka počela detaljno proučavati ovu sposobnost pasa. U studiji objavljenoj u prestižnom časopisu Neuroscience and Biobehavioral Reviews, istraživači su pokušali dokazati da psi zaista mogu razlikovati dobru osobu od loše. Proveden je niz eksperimenata u različitim okruženjima s ciljem da se ustanovi da li psi mogu prepoznati ljude koji se ponašaju loše ili koji pokazuju negativan odnos prema drugima. U ovom istraživanju, grupa naučnika testirala je 18 pasa u tri različite situacije.
Tokom eksperimenata, psi su promatrali kako njihovi vlasnici traže pomoć od nepoznatih osoba u pokušaju da otvore zatvorenu kutiju. U prvom scenariju, stranac je odbio pomoći vlasniku. U drugom, pristao je da pomogne. U trećem, osoba nije reagirala – ni pomogla, ni odbila. Nakon toga, svi su stranci pokušali dati poslasticu psima. Ono što je najviše iznenadilo istraživače jeste činjenica da su psi odbili prihvatiti poslasticu od osobe koja je odbila pomoći njihovom vlasniku, dok su prihvatili od onih koji su bili neutralni ili su pomogli. Ova reakcija jasno pokazuje da psi ne prosuđuju ljude samo prema ponašanju prema njima, već i na osnovu načina na koji se ophode prema drugima, posebno prema osobama do kojih im je stalo.
Kako psi to uspijevaju? Ključ leži u njihovim izuzetno razvijenim čulima, posebno njuha. Psi posjeduju tzv. vomeronazalni organ, poznat i kao Jacobsonov organ, koji im omogućava da osjete hemijske signale koje ljudi ispuštaju, poput feromona. Njihov njuh je i do 1000 puta osjetljiviji od ljudskog, što im omogućava da detektuju promjene u raspoloženju i emocionalnim stanjima ljudi. Kada neko širi stres, strah, agresiju ili laž, pas to može osjetiti i instinktivno reagirati.
- Istraživanja takođe pokazuju da psi koriste vlastita iskustva i pamte ljude koji su ih prevarili ili lagali. Studija koju je provela Akiko Takaoka sa Sveučilišta Kyoto u Japanu otkrila je da psi brzo gube povjerenje u osobe koje im pružaju lažne informacije. U eksperimentu su psi prvo gledali kako istraživač pokazuje na zdjelicu s hranom. Zatim je u drugoj fazi ista osoba pokazivala na praznu zdjelu. Treći put, kada su psi vidjeli da ista osoba opet pokazuje na zdjelu, odbili su prići. Ovo dokazuje da psi mogu detektovati nepouzdano ponašanje i da se ponašaju u skladu s tim.
Još zanimljivije je što se ova sposobnost ne odnosi samo na njihove direktne interakcije. Psi posmatraju kako se ljudi ponašaju prema njihovim vlasnicima. Ako primijete da je neka osoba gruba, neljubazna ili agresivna prema njihovom vlasniku, čak i ako se ponaša pristojno prema psu, oni će je često izbjegavati i neće prihvatiti poslastice od nje.
Dakle, ako vaš pas odjednom postane uznemiren pored određene osobe, odbija kontakt, ne želi se maziti ili čak režanje ili laje – to nije bez razloga. Njegov instinkt vam možda poručuje da nešto nije u redu.
Šta učiniti u takvim situacijama? Prije svega, ne grdite svog psa i ne pokušavajte ga siliti da bude miran ili da se ponaša “pristojno”. Njegova reakcija je prirodna i zasnovana na dubokom instinktu preživljavanja i zaštite. Umjesto toga, zadržite svog psa blizu sebe i udaljite se iz situacije ako je moguće. Ako primijetite da se ponašanje vašeg psa ponavlja prema istoj osobi, možda je vrijeme da se i sami zapitate što ne valja.
Na kraju, psi nisu samo naši saputnici u šetnji i igrači u parku. Oni su emocionalni radar, tihi promatrači i instinktivni zaštitnici. Njihov pogled, držanje tijela i ponašanje često govore više nego riječi. Učimo od njih – možda nas oni mogu naučiti kako bolje prepoznati one koje treba izbjegavati.
