Isidora Bjelica naša poznata književnica sa velikim brojem napisanih djela,i bogate karijere.Kada je saznala da je bolesna borila je se,ali nikad nije odustala da širi pozitivnu energiju i ljubav.

Isidora Bjelica, jedna od najprepoznatljivijih srpskih književnica, ostala je zapamćena po tome što nikada nije pristajala na kompromise. Njena dela i dalje imaju brojne čitaoce, a njen stil života – slobodan, hrabar i autentičan – ostavio je dubok trag u javnosti. Bez straha je govorila o onome što misli, ne ustručavajući se da bude direktna, pa ju je publika zbog toga i obožavala. Iako je spolja delovala kao otmena dama, koja bi poslednji dinar potrošila na putovanja, borila se sa životnim problemima poput svakog drugog čoveka. Iza bogate karijere, njen najdublji ponos ostali su sin Lav i ćerka Vila.

Kada je saznala da boluje od kancera, započela je borbu koja je mnogima poslužila kao primer snage, volje i nade. Nije dozvolila da je bolest definiše. Naprotiv, postala je još iskrenija, otvorenija i odlučnija. Njeno odbijanje da se preda, čak i kada su prognoze bile loše, inspirisalo je mnoge ljude suočene sa istim izazovima. Tokom poslednja tri meseca života, njena porodica je prolazila kroz težak period. Njen sin, Lav Pajkić, tada je rekao da su ti dani bili izuzetno bolni, ali i da su se trudili da nastave da šire ono što je Isidora uvek promovisala – ljubav.

Imala je posebno nežan i emotivan odnos sa svojim ocem Dimitrijem Bjelicom, koji joj je, prema njenim rečima, uvek pružao bezuslovnu ljubav i podršku. Nakon njene smrti, napisao joj je pismo koje je potreslo celu javnost. Iako je i sam bio cenjeni šahista, novinar i pisac, priznavao je da je najpoznatiji kao “otac Isidore Bjelice”. Njihova povezanost bila je duboka – od trenutaka u Holivudu do šahovskih turnira, od podrške u detinjstvu do trenutaka pred kraj njenog života. Isidorin otac joj je, simbolično, poslednjeg dana njenog boravka u bolnici doneo naslovne strane njihovih zajedničkih knjiga, ali se ona više nije probudila. U pismu je naveo da je obilazio svet sa svojom ćerkom, a da mu je najdraža titula ipak bila – otac najbolje ćerke.

Nasuprot bliskosti sa ocem, njen odnos sa majkom bio je znatno komplikovaniji. Iako je nije prestajala voleti, Isidora je otvoreno govorila o tome koliko joj je nedostajala podrška sa majčine strane. Tvrdi da je čitav život tražila emocionalnu povezanost, ali je nailazila na zid ćutanja. Najviše ju je povredilo to što njena majka nije bila uz nju tokom najtežih trenutaka bolesti. Govorila je da ne razume kako neko može da ne zove svoje dete koje umire, i kako nekom može biti važniji stan nego životi sopstvene dece.

  • Iako su te priče mnogi osuđivali, ona je insistirala na istini i autentičnosti, jer je verovala da književnost i umetnost ne smeju da budu lažne. Govorila je da ne zna da se folira i da ne može da glumi porodičnu idilu zbog komšija i rodbine. Tokom života, tragala je za razumevanjem i ljubavlju, ali i priznala da možda nikada nisu govorile istim jezikom. U jednom trenutku rekla je da joj je majka, i pored svega, divna i obrazovana žena, ali da ju je verovatno doživljavala kao suviše komplikovanu ćerku.

Trudila se da kroz terapiju i razgovor pronađe način da izgradi bliži odnos sa majkom, ali su ti pokušaji često ostajali bez uspeha. Napetost između nje i supruga Nebojše, koja je postojala od početka, dodatno je otežavala porodičnu dinamiku. Ipak, Isidora je verovala da sve što je njena majka činila – činila je iz najbolje namere, iako su te namere često izazivale bol i tugu.

Isidora je kao majka bila drugačija – svoju decu je obožavala. Sa sinom Lavom izgradila je topao i blizak odnos, dok sa ćerkom to nije uspela, što joj je jako teško padalo. Verovala je da njena majka ne zna kako da funkcioniše sa ženskom decom, ali nije prestajala da pokušava. Bila je zahvalna što su joj mnogi nepoznati ljudi pružili ljubav i podršku – često je isticala da su je njihove molitve i materijalna pomoć držali u životu.

Na kraju, ostaje sećanje na ženu beskompromisne istine, veliku umetnicu, majku, ćerku i borca, koja je bez obzira na sve – voljela, praštala, govorila i živela onako kako je osećala.