U današnjem članku vam pišemo na temu hladnoće i zašto se većini ljudi zimi prvo smrznu prsti na rukama i nogama. Ovo je priča o navikama koje svi imamo, a koje na velikom minusu rade protiv nas, i o tome kako su ljudi koji žive u ekstremnim uslovima davno naučili ono što mi često ignorišemo.
Ljudi koji vjekovima žive u arktičkim predjelima razvili su odnos prema hladnoći koji je potpuno drugačiji od našeg. Za njih hladnoća nije neprijatelj, već stanje koje se mora razumjeti i poštovati. Oni znaju da problem rijetko leži u samoj temperaturi, a još rjeđe u tome koliko je odjeća debela. Pravi problem je način na koji tijelo reaguje kada mu pogrešno pomognemo da se zagrije.
Kada temperatura padne ispod nule, tijelo instinktivno štiti ono najvažnije – srce, pluća i mozak. Ako procijeni da nema dovoljno toplote za sve, ono jednostavno smanjuje dotok krvi u ruke i stopala. Upravo zato se dešava da su prsti ukočeni i bolni već nakon nekoliko minuta, dok trup djeluje sasvim u redu. To nije slabost, već mehanizam preživljavanja.
Najčešća greška koju ljudi prave zimi je potpuno logična – ali pogrešna. Kada nam je hladno, oblačimo jedan debeo sloj: debele čarape, masivne rukavice, tijesne čizme. Time, nesvjesno, prekidamo cirkulaciju. Pritisak sabija krvne sudove, zrak nema gdje da se zadrži, a toplota nema prostora da kruži. Rezultat je suprotan od očekivanog – prsti se hlade još brže.
- Toplina ne dolazi iz debljine materijala, već iz prostora između slojeva. Ljudi sa sjevera to znaju generacijama. Umjesto jednog debelog sloja, koriste više tankih. Između tih slojeva ostaje zarobljen zrak, a zrak je najbolji prirodni izolator. Tako se stvara stabilna toplotna barijera koja ne guši cirkulaciju.
Najefikasniji pristup podrazumijeva tanak sloj direktno na koži, koji odvodi vlagu, zatim srednji sloj koji zadržava toplotu i spoljašnji sloj koji štiti od vjetra i vlage. Ovo važi jednako za tijelo, stopala i ruke. Dvije tanje čarape gotovo uvijek griju bolje od jedne debele, isto kao i dva lakša sloja rukavica.
Još jedna stvar koju mnogi potcjenjuju je vlaga. Čim se stopala ili dlanovi ovlaže, toplota nestaje gotovo trenutno. Vlažna koža gubi toplotu višestruko brže od suhe. Zato topla, ali mokra čarapa vrlo brzo postaje hladna i neprijatna. Ljudi naviknuti na ekstremnu hladnoću uvijek biraju materijale koji upijaju znoj i omogućavaju koži da diše. Suhoća je često važnija od same toplote.
Zanimljivo je i to da kod tradicionalne zimske opreme izolacija često nije sabijena uz kožu, već okrenuta prema spolja. Vlakna tada stvaraju zračne džepove koji zadržavaju toplotu, umjesto da je pritiskom istiskuju. I danas se isti princip koristi u modernim čizmama i rukavicama koje imaju „puf“ strukturu ili zračne komore. Ako je izolacija previše zbijena – grije manje.
- Mnogi ne shvataju da ledenim stopalima često prethodi gubitak toplote na sasvim drugom mjestu. Ako glava, vrat ili leđa nisu dobro zaštićeni, tijelo automatski smanjuje cirkulaciju u ekstremitetima. Topla kapa, zaštićen vrat i zatvoreni prolazi kroz koje ulazi vjetar često znače razliku između ledenih i toplih prstiju.
Čak i disanje igra ulogu. Udisanje direktnog ledenog zraka stavlja tijelo u stresno stanje. Disanjem kroz šal ili tkaninu zrak se blago zagrijava prije nego što uđe u pluća, što pomaže stabilnijoj cirkulaciji. Manje šoka za organizam znači više toplote tamo gdje vam je najpotrebnija.
Hrana je još jedan unutrašnji grijač koji se često zaboravlja. Na hladnoći tijelo troši više energije. Ako nema goriva, nema ni toplote. Obrok bogat mastima i proteinima prije izlaska napolje pomaže tijelu da proizvodi više toplote. Topla supa, čaj ili šaka orašastih plodova mogu napraviti veću razliku nego još jedan sloj odjeće.
Postoje i mali, praktični trikovi koji odmah pomažu: blago zagrijavanje stopala prije izlaska, izbjegavanje tijesne obuće, povremeno pomjeranje prstiju dok stojite, kao i nikada ne izlaziti s vlažnom kosom. Sve su to sitnice koje zajedno čine veliku razliku.
Na kraju, zima ne traži da se oblačimo više – traži da se oblačimo pametnije. Kada razumijete kako tijelo čuva toplotu, hladnoća prestaje biti neprijatelj, a postaje samo još jedan uslov kojem se može prilagoditi
