Današnja priča vodi nas u srce Bosne, u gradić Bugojno, gdje živi jedan izuzetno hrabar čovjek po imenu Almedin. Njegova životna priča nije samo obična svakodnevica, već svjedočanstvo o tome koliko jedan čovjek može izdržati kad je vođen ljubavlju i odgovornošću prema porodici.
- U svojih svega 33 godine, iza sebe nosi teret iskustava koji bi za mnoge bio prevelik, ali on ne posustaje. Iako ranjen bolom i gubicima, nastavlja da se bori za ono što mu je najvažnije – djecu i dostojanstven život.
Almedin Hubljar odrastao je u skromnim uslovima, ali to ga nije spriječilo da od samih početaka gradi svoj put čestito i pošteno. Zajedno s bratom, krenuo je praktično od nule. Bez imovine i značajnih sredstava, uz pozajmljeni alat su se trudili da zarade na ispravan način – sjekli su drva, prevozili robu, uzgajali stoku i prihvatali svaki posao koji je bio pošten. Nisu se stidjeli fizičkog rada. Upravo taj trud i odlučnost doveli su ih do toga da vremenom kupe kamione, pokrenu vlastitu transportnu firmu i izgrade reputaciju vrijednih i uspješnih ljudi. Njihov primjer je mnogima bio dokaz da se trud i poštenje isplate, i da je moguće uspjeti bez nepoštenih prečica.
Međutim, dok su zajedno stvarali bolje sutra, život im je spremio udarce na koje niko ne može biti spreman. Almedin je imao svoju porodicu – ženu i dvoje djece. Sve je izgledalo skladno; djeca su rasla, posao je cvjetao, a on se nadao mirnoj i stabilnoj budućnosti. Ipak, stvari su se promijenile kada je supruga, pod snažnim uticajem društvenih mreža i iluzija koje one nose, počela da se mijenja. Satima je boravila na Facebooku i Instagramu, u virtuelnom svijetu u kojem se činilo da trava uvijek izgleda zelenije. Poruke, novi kontakti, nepoznata lica – sve je to malo po malo udaljavalo supružnike jedno od drugog.
Na kraju ga je napustila. Otišla je iz njihovog doma, ostavljajući mu dvoje male djece na brigu. Odjednom je morao biti i otac i majka, balansirajući posao, brigu o djeci i svakodnevne obaveze. Teret je bio golem, ali on nije posustao. Roditelji su mu pomagali koliko su mogli – dok je radio, oni su pazili na djecu, hranili ih, učili s njima i činili sve kako bi im nadomjestili majčinu odsutnost.
A onda je stigla još teža tragedija. Njegov brat, sa kojim je dijelio posao i životne planove, prolazio je kroz vlastitu dramu. Supruga ga je varala, psihički iscrpljivala i polako lomila njegovu volju. Često je govorio da ga uništava iznutra, ali Almedin tada nije mogao u potpunosti da shvati dubinu bratove patnje. Nažalost, njegov brat nije uspio da se izbori s bolom. Slomljen iznutra, u jednom očajničkom trenutku odlučio je da sebi oduzme život.
- Bratova djeca – sin i kćerka – preko noći su ostala bez oca. Njegova kćerkica, priča Almedin, mjesecima nije mogla da spava. Svake noći plakala je, pitala gdje je tata i zašto više nije s njima. Njihova majka je nekoliko puta pokušala da ih vidi, ali djeca nisu željela kontakt. Njihovo povjerenje bilo je potpuno izgubljeno. Dolazila je čak i uz pratnju policije, ali bez uspjeha.
U tom trenutku Almedin je donio jednu od najtežih i najhrabrijih odluka u svom životu – odlučio je da preuzme brigu o četvoro djece. I svoju i bratovu djecu podigao je pod svoje okrilje, tretirajući ih sve jednako i pružajući im ljubav koju zaslužuju. Sada gradi veću kuću, jer porodica mu je postala još brojnija. Uprkos boli koja ga je srušila više puta, nije dopustio da ga ona uništi.
Za ljude koji žele uspjeti u životu ima jasnu poruku: rad, poštenje i izbjegavanje poroka. Kaže da se sve može postići ako ostaneš na pravom putu, daleko od alkohola, droge i zavisti. Ljubomoru i društvene mreže vidi kao najveće zlo današnjice koje razara porodice. I sam je izgubio porodicu zbog tih uticaja, ali nije dozvolio da ga to uništi.
Danas, uprkos svim udarcima koje je pretrpio, Almedin svakodnevno vodi borbu za osmijehe svoje djece. Njegov život nije samo priča o izdaji i gubicima, već i o ogromnoj snazi, ljudskosti i ljubavi koja ne poznaje granice. U vremenu kada se mnogi predaju pred prvom preprekom, on je dokaz da se može ustati iz pepela i nastaviti graditi – bez gorčine, ali s ponosom i vjerom u bolje sutra.
