Žene često nose mnoge uloge u životu majke, partnerice, zaposlenice, prijateljice. Na površini njihova svakodnevica može izgledati ispunjeno i skladno, a osmijeh na licu može biti znak njihove unutarnje ravnoteže.
Na prvi pogled, mnoge žene izgledaju kao da imaju savršen život. Smirene su, nasmiješene i izgledaju ispunjeno. Imaju posao, obitelj, prijatelje, možda i partnera – sve izgleda kao da je na svome mjestu. Međutim, iza zatvorenih vrata, iza onog “dobro sam” koje izgovaraju iz navike, često se krije duboka emotivna bol. Žena koja je duboko nesretna ne mora to reći naglas – njeno tijelo, ponašanje i pogled govore mnogo više nego što bi to ikada izgovorila.
Nesreća koju osjećaju mnoge žene ne mora dolaziti samo iz velikih životnih događaja. Ponekad je to tiha, dugotrajna erozija njihove unutarnje snage, nastala zbog neuzvraćene ljubavi, nerazumijevanja, zanemarivanja ili emocionalnog umora. Ako znate na što treba obratiti pažnju, brzo ćete prepoznati kada žena pati, iako možda to pokušava sakriti od svih, pa čak i od sebe same.
- Jedan od jasnih znakova duboke nesreće kod žene je osmijeh koji ne dopire do očiju. Na prvi pogled može izgledati nasmijano, ali oči će vam reći istinu. Ako žena pati iznutra, ona se često smije zbog drugih, jer želi održati privid normalnosti, no oči joj ostaju umorne, tužne ili prazne. Psiholozi često spominju da ljudi nose socijalne maske, ali oči nikada ne lažu. Oči su ogledalo duše, a ako se smije, ali u njenim očima nema života, to je znak da bol nije nestala, već samo skrivena.
Drugi znak duboke nesreće je stalna potreba da se dokaže i ugodi svima. Takve žene često se iscrpljuju pokušavajući biti “dovoljno dobre” – majke, supruge, radnice, prijateljice. Često rade više nego što bi trebalo jer osjećaju da ih nitko neće voljeti ako ne pokažu svoju vrijednost. Iza toga stoji duboka nesigurnost i osjećaj da njihova unutarnja vrijednost nije dovoljna. Takve žene često stavljaju tuđe potrebe ispred svojih, iako su same već emocionalno iscrpljene.
Takođe, duboko nesretne žene često povlače se iz društva i gube interes za stvari koje su ih nekada veselile. Nekada su voljele plesati, šetati, gledati filmove ili se smijati s prijateljicama. No, danas više ne idu nikuda, sve im je naporno i često izgovaraju izgovore poput: „Nije mi dan“, „Boli me glava“, „Ne da mi se“. Ove isprike nisu znak lijenosti, već tihi znak da nešto u njima polako umire. Gubitak interesa za životne radosti, povlačenje u tišinu i izolacija od ljudi su jasan pokazatelj unutarnje nesreće.
Još jedan znak duboke nesreće je osjećaj krivnje, čak i kada žena nije kriva. Često se osjećaju odgovornima za stvari koje nisu učinile, za postupke drugih ili čak za njihove emocije. Takve žene stalno sebi postavljaju pitanja poput: „Jesam li mogla drugačije?“ ili „Jesam li ja problem?“ Takav način razmišljanja stvara začarani krug samookrivljavanja i emocionalne iscrpljenosti. Kad žena stalno izgovara rečenice poput: „Možda sam preosjetljiva“ ili „To je moja greška“, to je znak da nosi težinu koja joj ne pripada. Ona se već kažnjava sama sebi.
- Pretjerana kontrola nad malim stvarima također može biti znak duboke unutarnje nesreće. Kad žena nema kontrolu nad svojim emocijama, odnosima ili životom, često pokušava kontrolirati sitnice poput izgleda, rasporeda, ponašanja drugih ili svakodnevnih zadataka. Postaje nervozna zbog sitnica, kritizira sve oko sebe i planira do detalja jer je to jedini prostor u kojem se još osjeća moćnom. Iza toga stoji osjećaj nemoći da promijeni ono što joj zaista kida dušu – osjećaj da nije voljena, poštovana ili viđena.
Na kraju, duboko nesretna žena često ima tihi pogled kad misli da je nitko ne gleda. Postoji trenutak u danu kada žena ostane sama, makar na trenutak. Tada, kada ne mora glumiti, njezino lice pokazuje pravu istinu. Taj pogled u prazno, uzdah koji jedva čujete, tišina u kojoj zaboravi disati – to je trenutak kada joj sve pada s ramena. Takve sekunde otkrivaju istinske emocije, a ako ste ikada vidjeli ženu koja gleda u pod ili u daljinu, bez izraza lica, izgubljena u svojim mislima, znajte da ste upravo svjedočili njezinoj najiskrenijoj emociji.
Duboko nesretna žena možda neće izravno reći da pati. Nije joj lako priznati vlastitu tugu, jer su je godinama učili da mora biti jaka i zahvalna. No, ako želite pomoći, prvo ju morate prepoznati. Ponekad, sve što joj treba jest da je netko pogleda iskreno, bez osude, i kaže: „Vidim te. Znam da ti nije lako.“ To može biti prvi korak prema njenom iscjeljenju.
