Da nas život može odvesti u nenadanom smjeru govori veliki broj životnih priča, od kojih su mnoge teške, ali isto tako neke od njih nemaju ni sretan kraj.
Sinoć je djevojka iz Novog Sada doživjela nesvakidašnje iskustvo. Dok je ispred željezničke stanice naišla na beskućnika. Na njezino iznenađenje, čovjek za kojeg je smatrala da je opustošen zapravo je bio profesor kemije.
U objavi na Facebooku ispričala je svoj susret s čovjekom koji je tražio predah od hladnog zraka. Čovjek je sjedio na hodalici, a pokretljivost mu je bila znatno smanjena. Nažalost, Željeznička stanica je zatvorena, zbog čega se Novosađanka uključila u njega i pružila mu pomoć.
Čovjek sjedi na hodalici, vidljivo se otežano kreće iu pogoršanom je stanju. Prethodno je Željeznički kolodvor ostao otključan preko noći, omogućujući onima koji nisu imali krov nad glavom zbog lošeg vremena da potraže utočište.
Međutim, ta je praksa u međuvremenu zaustavljena, ostavljajući te jedinke da traže utočište vani uz napuštene kuće i divlje mačke. Iako je možda malo toplije, to je još uvijek neadekvatno rješenje za potrebite.
Iako se obično ne upuštam u razgovore s osobama koje su beskućnici, često im ponudim hranu ili malu količinu valute. Međutim, večeras sam se osjećala prisiljenom učiniti nešto drugačije. Palo mi je na pamet da s njima nitko ne razgovara; svi ih jednostavno ignoriraju kao nepoželjne pakete uz cestu.
Možda bi u ovoj kišnoj i prohladnoj večeri samo jedna riječ mogla značiti cijeli svijet ovom siromahu. Dok smo razgovarali, ponudila sam mu novac, što je on ljubazno prihvatio. Bila je to ugodna razmjena za oboje. Otkrila sam da je obrazovan i stekla uvid u razloge koji stoje iza njegove trenutne situacije. Ovo pripovijedanje dolazi od mlade žene koja je imala ovo iskustvo.
Poslije joj je muškarac otkrio da je profesor kemije. U početku je bila ravnodušna prema ovoj informaciji i nije bila sigurna hoće li mu povjerovati. Unatoč svojoj suzdržanosti, na kraju mu je odlučila dati novac.
Dok je čovjek govorio o svojoj profesiji kao profesor kemije, nisam mogla a da se ne zapitam je li njegova tvrdnja istinita. Ipak, njegov izvanredno artikuliran jezik i očiti intelekt razlikovali su ga od većine ljudi s kojima se svakodnevno susrećem. Osim toga, muškarac je otkrio da je tek izašao iz bolnice.
Vidljivo je da muškarac nosi papuče i pelene koje ne može sam zamijeniti niti promijeniti. Postavlja se pitanje boluje li ili ne od demencije i postoji li zabrinuta obitelj koja ga traži. Ako slučajno netko od poznavatelja naiđe na ovu priču, neka zna da je u blizini, okružen samo praznim ulicama.
Kako se činilo da ništa u tom području ne radi, dala sam mu nešto novca prije mog polaska autobusom. Jasno sam dala do znanja da bi on trebao prvo iskoristiti novac za kupnju hrane, a sva preostala sredstva može potrošiti po vlastitom nahođenju.
Unatoč nedostatku optimizma, i dalje se nadam da će održati riječ. Dok sam drhtala pokraj njega, zaokupljena razgovorom, dvije su mlade žene čule naš razgovor. Dirnute mojom nevoljom, svaka je ponudila svoj oblik pomoći.
Jedna mu je darovala novčani iznos, a druga svježe pecivo iz obližnje pekare. Druga od njih dvije je prije toga hranila skupinu napuštenih štenaca samo nekoliko metara od mjesta na kojem smo stajali. Nastavila je svoju priču.
Žena koja dolazi iz Novog Sada jasno je dala do znanja da je podijelila svoj narativ s jedinom svrhom da potakne ljude da razgovaraju s drugima i da se suzdrže od zanemarivanja problema onih oko sebe. Moguće je da će njezin mali doprinos nekome pomoći da prebrodi izazovnu fazu i sagleda nadu u budućnost.
