Danas vam donosimo priču koja je obišla cijeli svijet i koja ikog nije ostavila ravnodušnim.Titulu najfinijeg djeda na Balkanu zaslužan je Jusuf Mujić koji svojim postupcima prema unucima ima moć da omekša i najnepopustljivija srca. Jusuf Mujić iz Tuzle pokazao je kvalitete časnih i čestitih ljudi, vraćajući svojim djelima vjeru u čovječanstvo. Zajedno sa suprugom preuzeo je brigu o troje unučadi.
- Nakon što je saznao da mu je snaha napustila sina, smatrao je neprihvatljivim da djeca budu smještena u Centar za socijalni rad ili u drugi dom. Obratio se nadležnoj ustanovi, uzeo djecu za ruku i doveo ih u svoju kuću. Nakon pravne borbe koja je trajala više od šest mjeseci, naposljetku je dobio skrbništvo, trenutak koji je Yusufu donio neviđenu radost. Međutim, to je označilo tek početak bitke koja traje već šest godina.
Primiti takve vijesti iznimno je teško iskustvo, osobito kada je netko osobno pogođen. Svaki djed teži uspjehu svojih unuka. Izazovi povezani s ovom težnjom često prolaze nezapaženo. Kada pojedinac nešto duboko želi, s istinskom ljubavlju i predanošću, prepreke postaju savladive. Bilo je slučajeva, kako je ispričao djed Jusuf u intervjuu za RTV “Slon”, da su tri čovjeka morala biti uklonjena.
- U dobi od 68 godina, on izražava svoju nesposobnost da u potpunosti artikulira ponos koji osjeća za njih i izvanredne osobe koje postaju; nasuprot tome, on priznaje da je bio potreban znatan rad i predanost kako bi se djeca vodila pravim putem. “Tijekom šest mjeseci zagovarao sam njihovu daljnju prisutnost u mom domu.
Najmlađi među njima imao je samo dvije godine i razmišljao sam o implikacijama njihovog smještaja u rezidenciju u blizini njihovih živih djedova i baka. Uljuljkao sam ih u svom oružje i donio mi ga u kuću”, rekao je Jusuf. Jusufov sin, kome je žena povlađivala, ostavio je za sobom troje djece: Alena, Anesa i Amela.
- Nažalost, svojim nasljednicima nije mogao pružiti potrebne uvjete za život, pa se u situaciju uključio Centar za socijalni rad. Određeno je da će mala djeca ostati u Domu za djecu bez roditeljskog staranja, što je odluka koja je duboko pogodila Jusufa. Iako je bio u sedmoj godini, odlučio je nešto poduzeti.
Danas je ispunjen osjećajem ponosa i topline. Nakon uspješno završenog programa udomiteljstva, unuke mu je darovao Centar za socijalni rad. Yusuf naglašava da, dok su odgovornosti povezane s brigom o djeci nedvojbeno izazovne, radost koju proizlaze iz njegovih unučadi je neusporediva, te izražava spremnost da se još jednom podvrgne tom iskustvu.
- Najmlađi član obitelji, Amel, trenutno je upisan u treći razred osnovne škole, bavi se karateom i želi karijeru policajca. „Želim da u budućnosti postanem policajac, jer je to profesija posvećena borbi protiv kriminala, a sebe čvrsto smatram građaninom koji poštuje zakon“, rekao je Amel Mujić. Anes, dvanaestogodišnjak, aktivno se bavi karateom i želi postati trener u budućnosti.
“Nemam želju baviti se drugim zanimanjem, jedina želja mi je postati trener”, kaže Anes, koji dalje napominje da češće komunicira s ocem nego s majkom, iako su i takve interakcije rijetke. “Posjedujem njihove kontakt informacije; ponekad se dopisujem s ocem, a povremeno on inicira poziv, omogućujući nam da razgovaramo. Nasuprot tome, ja ne primam komunikaciju od svoje majke; odgovaram samo kada ona ostavi poruku , što se nerijetko dešava“, naveo je Anes.
- Kao najstariji među trojcem, Alen se ističe kao najuspješniji karatista. Posjeduje oko 50 medalja, a nedavno je osigurao još jedno zlato na turniru u Lukavcu. S nepunih deset godina primio je svoju inauguralnu nagradu koju je prvenstveno posvetio vlastitim zaslugama. “Moj cilj je bio postići izvrsnost, njegovati bolju sliku o sebi i promijeniti percepciju koju drugi imaju o meni”, kaže Allen.
On je bio najupućeniji u okolnosti koje su se događale između roditelja, a sada brine da nitko od njih troje ne priđe djedu i baki jer su u poodmaklim godinama. Duboko su zahvalni onima koji su ih podržali u svakom nastojanju. Zauzvrat za sve napore uložene u njihovo ime, cilj im je izazvati ponos kod ovih pojedinaca i marljivo nastoje biti isticani u svim područjima.
- “Za početak, ne bismo ih trebali otpustiti samo zbog njihove dobi, jer ja također pomažem u brizi o njihovoj mlađoj braći i sestrama, jer to je odgovornost koja se mora preuzeti,“ rekao je Allen. Za ponosnog djeda svaka medalja, uz hvale vrijedan školski uspjeh, predstavlja izvor duboke radosti i suza radosnica. “Ispunjen sam dubokim osjećajem ponosa, iako je to donekle teško artikulirati. Iskreno se nadam da sam im prenio onoliko znanja koliko sam mogao”, izjavio je Yusuf drhtavim glasom.
